Policija je odavno izgubila kredibilitet da govori o brojnosti.
Ako ćemo se prebrojavati na ulici, šta će nam onda izbori? Ako nam je Emir Kusturica ravan Pupinu i Obiliću, kako rekoše na skupu „Otadžbina zove“, sa kim onda da uporedimo Banjca, Čavića i ostale govornike, od kojih mnogi ne mogu da prođu ni preko kompenzacione liste, a prijete narodom.
Mnogo je onih koji su se zaigrali, umislili veličinu, pa tako mali, ali grlati, brane Dodikovu pobjedu. Jer znaju da bez njega nema ni njih. Baš kao što je na opozicionim skupovima bilo previše vječitih gubitnika, koji još jedan svoj poraz pokušavaju da prikriju stojeći rame uz rame s Jelenom i njenih 260.000 glasova.
Na obje strane mnogo je šljama, političkog, ali i ljudskog, da bi se stvari mogle posmatrati crno-bijelo. A, upravo to nam se dešava. Ni za jedne, ni za druge glasače ne postoji sredina, ni trunka sumnje da nešto nije u redu s njihovim pulenima i njihovim rezultatima. Protesti su samo zabetonirali poznate pozicije – za jedne su izbori pokradeni, a za druge potpuno čisti sve dok Sarajevo, CIK, opozicija, stranci i vanzemaljci zajedno nisu odlučili da ih zamute.
A pošto sve to liči na zavjeru protiv RS, valja im vratiti istom mjerom. Pa se u priči o izborima odjednom pojavi ustavna BiH i potencijalno nezavisna Srpska, plus najava vraćanja izbornih nadležnosti u Banjaluku. Ako već treba da se broji i da se krade, brojaćemo se i krašćemo se sami.
Ako postoji dobronamjernost, stvari su vrlo jednostavne. Svako ko je ukrao makar jedan glas, mora u ćorku. Ako sva ta silna krađa ne utiče na konačne rezultate izbora, Dodikova pobjeda mora da bude zvanično potvrđena. Ako ipak utiče, izbori treba da budu ponovljeni.
Međutim, kada bi se govorilo jezikom činjenica, ko bi onda sluđivao i zavađao narod. Kako reče jedan od građana na mitingu u utorak: „On je, kao, krao, a oni mu, kao, ne daju da pobijedi“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu