Kako kaže, u njegovom selu osjećaju se samo strah, zebnja i neizvjesnost.
– Nije mi za mene, u godinama sam, ali dječica su tu, osmoro maloljetnih unučića. Gdje, kuda? Kome smo šta zgriješili pa nam se ovako uvijek nešto dešava, te napadi, te ubistva, te paljevine. Ne znam dokle zaista. Ne znam da li je to neka naša sudbina ili volja jačih, a izgleda da je to da nam rade šta hoće i kako hoće – rekao je Luković za Kosovo onlajn.
Istakao je da su juče na njegovom posjedu bili pripadnici Kosovske policije i da su mu obili kuću njegove kćerke i pomoćnu baraku, iako bi, kako kaže, sve sam otvorio da su ga pitali.
– Mi smo uništeni. Sramota me što prolivam ove suze sada, ali bol i strah su jači od svega. Niko nije izlazio iz kuće, nismo smjeli da izađemo. Nikakav kontakt nismo imali ni sa kim u selu – rekao je on.
“Ne očekujemo da će biti bolje”
On naglašava da mještani nemaju više ni u koga povjerenje i da ne očekuju da će biti bolje.
– Ako se od vrha države večito govori “imali smo korektne razgovore, imali smo razgovore sa prijateljima”, ali čiji su to prijatelji, srpski neprijatelji? Ko to radi? Rade predstavnici KFORA, Unmika, Euleksa, zar bi smio neko, ako im oni ne dozvole? Jer, gledajući sutradan sa prozora tamo je više bilo onih iz KFORA koji su čuvali tu policiju. Vidi se ko otvoreno istupa protiv našeg naroda i ko gleda da nas uništi i iseli odavde. Krive Kurtija, on je samo izvršilac naređenja Kforovaca i Euleksa ili Bajdena, Šolca, Makrona i da ne nabrajam dalje – naveo je Luković.
Ukazuje da ukoliko se pogleda u prošlost, uvijek su isti ljudi proganjali srpski narod.
– Slabi smo, mali smo, trpimo, nerviramo se i šta ćemo. To je naš život i svakodnevnica. Ne očekujem ništa bolje. Kada bih mogao da kažem Vladi Srbije i Srbiji neka nekako podignu Arsenija Trećeg Čarnojevića i neka nas negdje vodi u neki spas, inače ovakav život ne vrijedi – zaključuje Lukov
“U depresiji sam od nedelje, pod terapijom sam”
Svetlana Luković iz Banjske kaže za Kosovo onlajn da je u depresiji od nedelje, kada je u selu došlo do pucnjave. Prisjeća se da je ustala da nahrani kokoške i onda shvatila šta se dešava, od tada, kako kaže, suze ne prestaju.
Svetlana Luković drži i trgovinsku radnju u Banjskoj, ali od nedelje niko nije ušao u nju. Svi su, ističe, preplašeni.
– Ne znam šta da kažem ja sam pod terapijom. Kada sam ušla u kuću i sjela polivali su me vodom. U depresiji sam. Svi smo u šoku – kazala je Luković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu