Biznis

MJESTO POD SUNCEM Komšije otkrivaju novu omiljenu zemlju za odlazak

Nakon što je punih 15 godina radio kao konobar i još dvije godine kao trgovac, Dubrovčanin Alen Sofić već sedam mjeseci radi u Austriji.

MJESTO POD SUNCEM Komšije otkrivaju novu omiljenu zemlju za odlazak
FOTO: SHUTTERSTOCK

Konobar je u gradu Bludenzu, na tromeđi Austrije, Njemačke i Švajcarske. U krugu od 50 kilometara je Lihtenštajn, za manje od dva sata stiže se do Ciriha, St. Galena, Insbruka, piše Dubrovački vjesnik.

O uslovima rada i života u Austriji priča:

Nikad se nije problem navići na bolje. Dogodine Austrija ukida radne vize za Hrvate i mnogi će novi posao potražiti upravo u Austriji, gdje je minimalac 1.200 evra, a radnici imaju regres, te 13. i 14. platu u junu i januaru. Zadovoljan sam platom, poslodavac mi je obezbijedio smještaj, plaćene režije i hranu. Dobar je i bakšiš, naravno da ostajem. Otišao sam iz Grada jer od plate trgovca nisam mogao da živim. Mislio sam: odradiću sezonu, vratiti dugove i eto me kući. Nakon šest mjeseci ne samo da sam dug vratio, nego mi je ostalo dvostruko više – pohvalio se Alen koji između Irske, Britanije, Njemačke i ostatka EU svima preporučuje – Austriju:

Pogodnosti za zaposlene

– Ko želi da ide, neka već ove zime usavrši njemački jezik. Većina gostiju na zapadu Austrije su sa njemačkog govornog područja i engleski se skoro i ne govori, iako je dobrodošao. Svima sa osnovnim znanjem jezika poslodavci plaćaju usavršavanje, a kurs je uračunat u radno vrijeme.

Tako ulažu u radnike koji, ako se trude, neće propasti. Ponuda radnih mjesta je velika a najlakše ih je naći u industriji i ugostiteljstvu. Ljetna sezona je od maja do septembra i tada su svi u prirodi. Slijedi kolektivni godišnji do 15. novembra, kada počinje zimska sezona. Sa mnom su dvoje Slavonaca i Višanka i mnogi radnici iz susjednih država. Radne vize im vrijede šest mjeseci, nakon čega moraju pauzirati tri mjeseca da bi dobili novu vizu na pola godine. Međusobno se poštujemo i pomažemo, ako treba, uskačemo kao zamjene. Štite nas dobri zakoni i u Beču osnovano udruženje Privileg: za godišnju članarinu od 50 evra, sedam vrhunskih advokata pruža pravnu pomoć i zastupa pred poslodavcima. Tako je recimo u susjednom hotelu voditelj smjene zabranio radniku razgovor sa kolegom na maternjem jeziku. Privileg je reagovao i sve riješio jednim dopisom uz argument: hrvatski je jedan od 24 ravnopravna jezika EU i svi ga mogu neometano pričati. Izvan sale, među gostima se naravno priča njemački. Radniku se garantije slobodan dan u nedjelji, a pet prekovremenih sati u nedjelji donosi naredne nedjelje dva slobodna dana u komadu. Nije to kao kod nas gdje se radi od jutra do sutra, sve “dok su gosti tu”. Prekovremeni se plaćaju duplo, a slobodan dan nije problem dobiti: treba ga samo najaviti dan ranije. Ako ste na bolovanju, osiguranje vam šalje kontrolu u stan, a obavezno pitaju i kakav je odnos ljekara prema vama- ističe Sofić.

Ko pita, ne skita

Napominje da smještaj, režije i hranu u ugostiteljstvu plaća poslodavac:

– Ako dobijete otkaz, možete ostati u istom smještaju dok ne pronađete novi posao ili do povratka kući. Uz to, lokalna samouprava u Austriji određujue limite stanarine za svaku vrstu smještaja i ako gazde zatraže više, porez im se automatski uvećava 50 odsto. Radnici su maksimalno zaštićeni ali se propisi moraju poštovati. Lično sam dobio ortozu na poslu, što je naša profesionalna bolest. Ljekar je propisao lijekove i mjesec dana mirovanja uz bandažu i ograničenje za lijevu ruku koja smije nositi najviše pola kila. Slučajno je onda iskrslo puno posla pa sam nosio četiri puna lonca. Direktor me upozorio na ljekarski limit ili mi slijedi otkaz. Već po dolasku su nam rekli da nema glupih pitanja i da pitamo sve što želimo. Strpljivo nam sve tumače i po deset puta, dok ne kažete da vam je jasno. Ali, ako zatim pogriješite, vi ste odgovorni. Svi poslodavci nisu obvezni naći smjetaj, ali ga možete tražiti. Sve se pregovara i zavisi od ponude radne snage – tumači.

– Ako je stan skuplji u odnosu na visinu plate, nakon prijave stiže vijeće koje odlučuje o subvenciji. Moji poznanici, mladić i djevojka su zajedno radili i živjeli u stanu koji im je obezbijedila kompanija. Ipak, ona je promijenila posao te su smještaj morali nadoplatiti 400 evra mjesečno. Obratili su se opštinu i uz kafu popričali. Iznenadila ih je odbijenica uz obrazloženje: nećemo finansirati vaše cigarete. Prestanite pušiti i uštedite razliku! Naime, oboje su pušili kutiju dnevno, što je 16 do 20 evra puta 30 dana – govori Sofić i dodaje da na zapadu Austrije nema migranata:

– Oni koji su uspjeli ući, ako zatraže politički azil šalju ih na školovanje i nalaze posao. Oni rade vrlo predano, boje se da ih ne vrate u zemlju porijekla gdje ih često čeka doživotni zatvor. Svi poštuju javni red i mir, a nakon prijave komšija stiže policija i sve javlja poslodavcu koji, po pravilu, otkazuje stan i otad se morate sami snalaziti. Policija je vrlo efikasna, a krađe su rijetke i još se javno “oglašavaju”. Tako je jedna ukradena torbica bila udarna vijest na radiju i TV. Svi su registrovani, čime su riješili uznemiravanje i silne pozive žurnim službama. Poziv Hitnoj pomoći zbog visokog pritiska se naplaćuje 150 evra jer drže da to nije hitan slučaj i sprečava odaziv na stvarno žurni poziv – otkriva Alen i dodaje da se nadzorne kamere nalaze samo na stanicama, u vozovima i autobusima i trgovinama. Sve ostalo se tretira kao uznemiravanje privatnosti.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu