Većina, 78%, SAD radnika kaže da ne uzimaju sve svoje slobodne dane, a najveći broj je među radnicima generacije Z i milenijalaca, prema novoj anketi Harris Poll.
Mlađi profesionalci kažu da ne traže slobodno vrijeme niti odmor zato što osjećaju pritisak da ispoštuju rokove i budu produktivni, a nije im prijatno da traže radnike jer ne žele da izgledaju kao lenjivci, kaže Libi Rodni, glavni direktor strategije u The Harrisu Anketa.
To ne znači da ne prave pauze – samo ne govore to svom šefu.
Ipak, kako je pokazalo istraživanje, milenijalci su pronašli zaobilazna rješenja – skoro 4 od 10 njih su uzeli slobodno, a da o tome nisu obavijestili svog menadžera.
Na primjer, “pomjeraju miša” na prazno, kako bi pokazali da su još uvijek aktivni na platformama za razmjenu poruka svoje kompanije (kao što su Slack ili Microsoft Teams) kada zaista ne rade, zatim, zakazuju mejl da se pošalje van redovnog radnog vremena, kako bi ostavili utisak da rade prekovremeno.
„U igri je ogromna kultura zaobilaženja“, kaže Rodni. Dok Gen Zer ima tendenciju da bude glasniji o radnim mjestima koja sramote ljude zbog toga što žele da odustanu od posla, milenijalci bi radije preuzeli stvari u svoje ruke, ali ispod radara.
– Oni će smisliti kako da postignu odgovarajući balans između posla i privatnog života, ali to se dešava iza kulisa – dodaje Rodni. “Nije baš tiho odustajanje, već više kao miran odmor.”
Kada ljudi osjećaju potrebu da se iskradaju na pauze, to je znak da njihovo radno mjesto nema sistem podrške ili uspostavljenu radnu kulturu, kaže Rodni.
Šefovi mogu da ublaže tu tenziju na više načina, dodaje ona: Oni mogu biti transparentniji o tome kako izgleda traženje slobodnog vremena, normalizovati uzimanje odmora tako što će odmor prvo uzeti šef, a i podržaće kada njihovi zaposleni odu, i naložiti određenu količinu pauza.
Radnici koji imaju 11 do 15 dana odmora svake godine imaju veću verovatnoću da će potrošiti svoje dane, kaže Rodni, ali postoji značajan pad kada ljudi dobiju 16 ili više dana.
Umesto toga, poslodavci mogu da postanu kreativni u svojim pogodnostima za odmore, kao što je nuđenje nedeljnih isključenja u cijeloj kompaniji oko velikih praznika, plaćanje novih radnika da uzmu odmor prije nego što počnu, ili zahtevanje od zaposlenih da uzmu određeni broj dana odmora svakog tromesečja kako bi se resetovali.
Neke takve ideje šire se sve više, a potiču iz velikih korporacija. Tako, pojedine kompanije sprovode granice radnog vremena vs. lično vreme, kao što su politike produženog odmora (mjesec dana pauze u avgustu), duže pauze za ručak, radne nedelje kraće od 40 sati i propisi koji štite sporije vrijeme odgovora van radnog vremena, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu