Nije štedila sebe, požrtvovano je obavljala svoj posao, koji je mnogo voljela. Sredinom jula osjetila je slabost, ubrzo je preminula. Ostavila nas je u suzama, ali ponosimo se jer je ona sjenička heroina.
Ovako za Informer govori Goran Gujanica iz Sjenice, suprug medicinske sestre Slavice Gujanice (49) koje je postuhmno odlikovana zbog izuzetnih zasluga i djela ličnog herojstva u liječenju i zaštiti stanovništva Srbije, piše Blic.
Kući gotovo da i nije išla
Tokom juna i jula u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu nastao je haos jer je broj oboljelih od korona virusa svakodnevno rastao, a medicinsko osoblje je radilo bez prestanka, pauze i odmora. U skafanderima, na temperaturi od preko 35 stepeni, Slavica i njene kolege primale su pacijente u Domu zdravlja u Sjenici. Kući gotovo da nije ni išla, maksimalno se posvetila svom pozivu i sugrađanima koji su se borili za svoje živote.
– Tih dana je gotovo nismo ni viđali. Radila je od jutra do mraka, a nekada ni uveče nije dolazila kući jer je pratila pacijente koji su transportovani do većih zdravstvenih ustanova. Nedostajala je sinovima i meni, ali smo znali da je posao ispunjava i da je bilo preče da bude u bolnici sa pacijentima nego sa nama kod kuće – priča Goran i dodaje da je Slavica pomagala i svojim komšijama kojima je u njihovim kućama davala terapiju.
Nakon smjene osjetila simptome
Nakon jedne višesatne smjene, Slavica se kolegama požalila na bolove u grudnom košu i povišenu temperaturu. Primila je infuziju i nestrpljivo čekala da se vrati na posao.
– Ipak, stigao je pozitivan rezultat i nije mogla više da radi. Sve vrijeme dok se liječila govorila je da želi da ozdravi što prije jer je čekaju pacijenti. Nije htjela sebi ni nama da prizna da se sve gore osjeća, ubjeđivala nas da joj je bolje i da će potpuno ozdraviti. Ali…njeno stanje bilo je sve gore, teško je disala, gubila se – s tugom u glasu sjeća se Goran posljednjih dana života svoje supruge.
On kaže da je Slavica bila veliki borac, ali je ova borba bila preteška.
– Borila se do posljednje sekunde svog života jer je željela da ustane iz kreveta ,da ozdravi i da ponovo obuče svoju bijelu uniformu. Sjećam se kada mi je rekla: “Gorane, ja moram da ozdravim, vidiš li šta se dešava, pacijenata je sve više, a mnogo mojih kolega se razboljelo, nema narod ko da liječi” – prenosi Goran posljednje riječi svoje žene.
Nekoliko sati nakon te rečenice hitno je prevezena u novopazarsku bolnicu, a zatim opet za Sjenicu. Onda je transportovana za Užice i tokom tog posljednjeg putovanja je preminula.
Velika želja joj je bila da zaposli sinove
– Moja Slavica je otišla sa željom da nam se sinovi Miloš i Dušan zaposle, da obezbjede sebi sigurniju budućnost kako bi se oženili, dobili djecu. Ovih dana raspisan je konkurs za portira u sjeničkoj bolnici, sin je konkurisao, nadam se da će dobiti taj posao. Nadam se da će rukovodstvo bolnice ispuniti Slavičinu posljednju želju. Moram da se zahvalim i njenim kolegama iz bolnice koji su, odmah poslije sahrane, došli i donijeli nam novac koji je kolektiv prikupio – kaže Goran Gujanica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu