Problemi su brojni a onih koji te probleme žele da riješe je veoma malo te skoro da i ne postoje. Političarima na vlasti, mnogo je bitnija podrška Palestini i Izraelu nego život, odnosno preživljavanje vlastitih građana. Zastave, simboli i opet zastave. Ekonomija, demografija, obrazovanje opet ništa. Kao i uvijek. Stanje redovno.
Nedavna posebna sjednica NSRS posvećena mirnom razdruživanju sa Federacijom BiH protekla je uobičajeno – u još jednom ponižavanju Narodne Skupštine, bahaćenju, psovkama, uvredama i čemu još već ne. Pa i na to smo navikli.
Međutim, ono na šta u svom ovom mentalno – političkom haosu ipak nismo navikli je upotreba do te mjere opasnih termina kakav je mobilizacija. Kada je carska Rusija 25. jula 1914. pokrenula samo djelimičnu mobilizaciju kao vid podrške Srbiji koja se nalazila pred invazijom Austro – Ugarske, vojna paklena mašina Prvog svjetskog rata počela je nezaustavljivo da se kreće i u naredne četiri godine, samljela je oko 8 miliona evropskih života. Ova istorijska činjenica treba da posluži isključivo kao dokaz koliko je upotreba termina ”mobilizacija” opasna ali, sve za dnevnepolitičke svrhe i lični interes! Na zapadu ništa novo.
Ovo nije prvi put da se naši političari igraju terminima koje očigledno ne poznaju i kao politikolog se ponekad i stidim ko je sve završio političke nauke a naročito je ponižavajuće kada se pojedinci time i javno hvale. Mada, navikli smo na to da naš prosječan političar uglavnom nema pojma o čemu govori a spisak njihovih bisera kao i njih samih je poprilično dugačak.
Međutim, da se vratimo na samu mobilizaciju. Dodikova izjava da je u veoma kratkom roku moguće ponovo mobilizovati Vojsku Republike Srpske nema apsolutno nikakvo utemeljenje u stvarnosti. Pitanje je koga bi uopšte ta vojska mobilizovala kad smo demografski potpuno uništeni a od ovo malo mladosti što je ostalo, pitanje je koliko bi se i odazvalo pozivu da brani interese određenih pojedinaca i njihovih političkih partija. Mobilizacija nije dječija igra kanticama i lopaticama i za nju su potrebna ogromna finansijska sredstva i snažna ekonomija kakvu mi nemamo ni u tragovima.
Sa druge strane, ni u taktičkom ni u tehničkom smislu mladi ne bi bili spremni da se upuste ni u najbanalniju vojnu akciju. Mi ne posjedujemo do te mjere kvalitetan mlađi vojni kadar koji bi bio u stanju da ratuje, a kamoli da vojno obučava nekoga. Što se tiče nedostatka vojne tehnologije o tome je bespotrebno i polemisati.
Dalje, ko bi vojsku hranio, oblačio, liječio(…) i ko bi taj projekat sa međunarodnog nivoa uopšte podržao? Sve ove činjenice na najbolji način pokazuju da je po pitanju mobilizacije VRS po srijedi samo igra jakih riječi i prijetnji bez bilo kakvog realnog pokrića a onda, manipulacija strahom ali i dobro poznata igra nabacivanja loptica SNSD-a i SDA. Summa summarum – od svega, kao i uvijek kada su u pitanju obećanja predsjednika SNSD-a, neće biti ništa.
Jedini ko bi u ovoj zemlji trebao da se zaista mobiliše je opozicija, da ponudi nova i nekompromitovana politička lica, da radi sve što je u njenoj moći kako bi se obezbjedili fer i pošteni izbori i da nakon toliko vremena zaista pokuša da napravi nešto značajno na političkoj sceni našeg malog mista. Do tada, preostaje nam samo da čekamo. Godoa.
Darko Kuzmanović, politikolog
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu