Andrejeva majka Aleksandra Kostadinović kaže da je ovo za nju strašna vijest.
– I sedam godina je bilo premalo, propisani maksimum od osam godina je premalo, a kamoli šest. Nemam opravdanja za postupke tog mladića, svi koji voze odlično znaju da je sjesti u auto rizik i za sebe i za druge. Voziti tom brzinom u naseljenom mjestu je svjesno postupanje, morao je da zna da može da nekog povrijedi. Sramota je za našu državu da su kazne za saobraćajne nesreće tako male, za drogu se izriču slične, kako to može da se poistovijeti sa oduzimanjem života, pogotovo djetetu. Ne mogu da kažem da ne vrijednujem živote starijih ljudi, svaki život je vrijedan, ali dijete je dijete. Moj sin ništa nije skrivio, samo je išao trotoarom a stradao je. Nije imao priliku da proživi život, da osjeti toliko lijepih stvari. Ne mogu da prihvatim da je bilo osnova da se onom ko ga je usmrtio umanji kazna, trebalo je da se napravi neki presedan, da mu se izrekne i veća i od maksimalne – komentariše presudu ova Nišlijka za Telegraf.
Opisujući svoj život nakon tog tragičnog dana kada je ostala bez djeteta, Aleksandra kaže da joj je svaki sat ispunjen tugom.
– Priznajem, htjela sam više puta da oduzmem sebi život, jedino što me drži je to što su mi sveštenici i ljudi koji su mi podrška, kazali da tako nikad neću biti sa Andrejem. Rekli su mi da je on negdje anđeo i da me čeka, to me drži… Sa tom mišljom se budim svakog dana, i neprestano sebe na to podsjećam da bih mogla da živim. Govorim sebi da moram da budem jaka, da bi to Andrej volio i moj suprug koji je sa njim na nebu… Nadam se da ću izdržati ali ne mogu da kažem da mi se ne javljaju svakakve misli – rekla je majka stradalog dvanaestogodišnjaka.
Sonja Ilić, supruga druge žrtve strašne saobraćajne nesreće dijeli Aleksandrine osjećaje.
– Zatečena sam tom viješću, ostala sam bez riječi… Bila sam nezadovoljna i prvostepenom presudom od sedam godina, a tek sa šest… Ne znam šta da kažem. Smatram da nema osnova za ublažavanje kazne, pa to što je uradio je strašno, uništio je dvije porodice – priča Dejanova udovica.
Ni njoj proteklo vijreme nije ublažilo tugu, a kako kaže i dalje je ljuta.
– Ogorčena sam zbog svega što se desilo, zbog te strašne nesreće izazvane obiješću i nebrigom za druge. A, sad mi je teže kada sam saznala da je na neki način amnestiran za ono što je učinio. Biće mi teško da to kažem djeci, kako da im objasnim da se nalazi nekakvo opravdanje za to što nam je taj mladić uradio. Moj sin Teodor ima samo sedam godina, njemu je svejedno kakva je kazna, on to neće shvatiti… Međutim, ono što on jedino zna je da više nema oca, a da mu je toliko potreban. I poslije godinu dana, ne prestaje da za njega pita i da ga traži – rekla je Sonja.
Do stravične nesreće došlo je 4. januara prošle godine oko 20.30 na Bulevaru Medijana kada je Stamenković vozeći automobil “audi A6” brzinom od 131 kilometara na sat na dionici na kojoj je maksimalno dozvoljeno 60 km/h, izletio s kolovoza na trotoar i pokosio pješake. Od siline udarca mališan je preletio preko ograde niškog vodovoda i stradao na licu mjesta, dok je Dejan ubrzo preminuo u niškoj bolnici, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu