Banjaluka

MOJA BANJALUKA Ana Galić: Grad mogućnosti

Za Grad Banjaluku me uvijek najprije vezuju mogućnosti. Ovdje imate mogućnost da studirate, da radite, da stičete dodatna znanja, prekvalifikacije, dokvalifikacije, da pohađate kurseve, radionice, volontirate, stičete plaćene prakse u inostranstvu i tome slično.

MOJA BANJALUKA Ana Galić: Grad mogućnosti
FOTO: RAS ARHIVA

Za osobe koje mnogo polažu na lični rast i razvoj Banjaluka je zaista mjesto koje će ih iščupati od manjih sredina i dati im odskočnu dasku za dalje djelovanje, da li u smislu upoznavanja ljudi koji će vam omogućiti da radite ono što volite, ili da se osposobite da pa odete dalje, u inostranstvo. Meni je uvijek najdraža bila kulturna scena grada, mnogo umjetnika, muzičara, slikara i književnika, po čemu se Banjaluka u odnosu na druge gradove zaista izdvaja. Banski dvor sam redovno posjećivala dok sam bila student, pogotovo tokom prvih godina, prije zaposlenja, i to su momenti koje mene lično zaista čine sretnom.

Osim toga, dopada mi se dolazak turista koji prepoznaju znamenitosti grada, pa tako žele i da kušaju ćevap, vide Ferhadiju ili odu na Kastel, pogotovo ako ima neko dešavanje, odnosno ako su malo spremniji da odu na Banj brdo i do kanjona Vrbasa. Dolazak stranaca bi trebalo iskoristiti tako što ćemo ulagati u dodatnu edukaciju zanimanja, struka i poziva i na stranim jezicima i time privlačiti i donatore odnosno sponzore da ulažu i u naše ostale kapacitete, ne samo turističke, niti samo u golu, nekvalifikovanu radnu snagu. Dakle, da nam se mladi i ambiciozni ljudi već na osnovnim studijama osposobe za obavljanje poslova i na jednom od stranih jezika.

Pored toga, ulaganje treba raditi i na ličnom nivou. Vrijednosti koje danas plasiramo putem skoro svih popularnih društvenih mreža obično nam srozavaju bilo kakvu želju da se mi zaista i bavimo bilo čim drugim osim praćenjem nekih opštepopularnih emisija, koje imaju najveću gledanost, a u kojima se promovišu samo površne i materijalne stvari, čime sebi u startu odsijecamo šansu da živimo autentično.

Ono što bih voljela jeste u stvari da se malo više pozabavimo samima sobom. Možda ste čuli i za izreku, a neko će reći i kletvu dabogda se zabavio sam o sebi, međutim, ne u tom lošem smislu, nego da se ljudi ipak malo više “skruže”, da pokušaju na kraju dana da razmisle čime bih ja to mogao doprinijeti da ovaj svijet, ovaj grad ili moja zajednica budu bolji. Na kraju, jedino bih voljela da se ljudi vole, tj. poštuju u okviru svoja četiri zida, a onda će i ostalo doći na svoje.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu