Banjaluka

MOJA BANJALUKA Anita Janković Rečević: Krajiška „zavodnica“ zaslužuje mnogo

Banjaluka je grad koji vas možda neće opčiniti pri prvom susretu, ali kada bolje osjetite i upoznate njene ulice, građevine, ritam, duh i ljude zasigurno ćete se zaljubiti u ovu krajišku ljepoticu i poželjeti da vam zauvijek postane dom.

MOJA BANJALUKA Anita Janković Rečević: Krajiška „zavodnica“ zaslužuje mnogo

Ovo je grad koji svojim stanovnicima daje širinu i veliki broj mogućnosti da se izbore za život kakav žele.

Iako veliki broj Banjalučana nema zaposlenje, mogućnosti za to su na daleko višem nivou u odnosu na druge lokalne zajednice u Srpskoj. To je jedna od velikih prednosti ovog grada zahvaljujući kojoj je i postao dom za oko 200.000 ljudi.

Slobodno vrijeme u gradu na Vrbasu može se iskoristiti veoma kvalitetno jer u Banjaluci ne manjka koncerata, izložbi, pozorišnih predstava i drugih kulturnih dešavanja. U gradu su i dva bioskopa na čijem se repertoru uvijek može pronaći bar jedan film vrijedan gledanja, a tu je i nezaobilazan i bogat noćni život koji garantovano pruža dobar provod.

Banjaluka je u odnosu na neke veće gradove dosta bezbjedna i ako se odlučite na šetnju u noćnim satima, sami ili u društvu, možete biti gotovo sigurni da vam se na njenim ulicama neće desiti ništa loše, jer je grad koji brine o sigurnosti svog stanovništva.

To je i grad za koji kažu da u njemu lipa miriše najintenzivnije na svijetu, dok modrozeleni Vrbas izaziva divljenje svakog posmatrača.

S druge strane, Banjaluka će morati da se izbori sa nizom problema. Jedan od najočitijih je nekontrolisana gradnja „nehumanih“ stambenih i ostalih objekata koji bez ikakvog reda i po principu „beton, beton samo beton“ niču na svakom ćošku. Svaka veća zelena površina na Obilićevu, Starčevici ili Boriku je poslednjih godina zabetonirana, zbog čega Banjaluka sve teže diše, iako je nadaleko bila poznata po zelenilu.

Takođe, direktnim kanalizacionim otvorima iz kojih se slijevaju otpadne vode naružen je Vrbas i taj problem već decenijama niko ne žuri da riješi.

Od vrhunskog sporta i privrednih giganata ostale su samo priče o olimpijskim šampionima i rijekama radnika koje su se slijevale gradom nakon završenog radnog vremena. Gorak ukus ostavljaju i sve pustija banjalučka sela, napuštena ognjišta, njive i prazni obori i štale.

Možda bi Banjaluci još bolje krenulo da i zvanično postane glavni grad Republike Srpske? Po meni, ova krajiška „zavodnica“ to zaista zaslužuje.

 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu