Volim putovati, upoznavati različite gradove i njihove kulture, ali nijedno putovanje u meni ne probudi emocije kao obična šetnja Gospodskom ulicom ili obalama rijeke Vrbas.
Iako grad sa puno dešavanja, puno stvari na koje mogu biti ponosna, najsrećnija sam kada vidim da se renoviraju bolnički odjeli Univerzitetskog kliničkog centra u Banjaluci. Istina, treba tu još mnogo da se radi, počevši od banjalučke hirurgije, ali zaista srećna sam kada ugledam ili negdje pročitam da je renoviran bilo koji dio bolnice. To je mjesto koje mora da bude čisto i uredno i da ljudima koji tu borave barem malo popravi monotone svakodnevnice i zato se nadam da će nam UKC uskoro biti na zavidnom nivou.
Ipak, ono što se meni ne sviđa i što meni kao sportisti nikada neće biti jasno jeste rušenje Stadiona sportskih igara o kojem, nažalost, znam jako malo.
Mjesto na kojem su stasali najbolji rukometaši, košarkaši, bokseri srušiti radi zidanja zgrade? Besmisleno.
To je bio istorijski spomenik, a ne neki prolazni teren koji se tako lako ugasi i baš zbog ovakvih stvari Banjaluka odavno gubi epitet grada sporta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu