Dopada mi se izgrađeni Zeleni most, kružne raskrsnice i mnogi novi objekti, sviđa mi se porast broja turista i turistička ponuda grada.
Želim, međutim, da skrenem pažnju da se ništa ne radi na tome da se zaustavi odliv mladih, stručnih ljudi. Ne sviđa mi se i nedostatak aposlutne slobode kretanja i mirnog okupljanja, mala izdvajanja za kulturu, posebno za kulturni amaterizam i folklor kao najmasovnije okupljanje naše omladine.
Gradska uprava ima loše prioritete u trošenju budžetskog novca građana. Banjaluka treba da se bavi većom privrednom aktivnošću kako bi stvorila uslove za razvoj privrede, a ne samo trgovine i stambene gradnje. Izdvajanja za kulturu treba utrostručiti, da se bar vrate na nivo iz 2008. godine, kada je to bilo znatno više.
Grad mora da posloži prioritete. Banjaluka nije samo centar, treba ulagati u prigradska naselja gdje nema ni kanalizacije, ni vode, rasvjete, saobraćajnice su loše, a to čini suštinu života svakog građanina. Na to treba trošiti kredite i novac iz budžeta. Nemamo mi dva života da čekamo 50 godina da se nešto napravi; te stvari moraju da uđu u prioritet i budu završene za godinu, dvije. Kada ulazite u prigradska naselja nema nikakve uređenosti; prva slika koja vas dočeka je korov.
Treba poboljšati uslove i za najugroženije kategorije stanovnika izgradnjom vrtića i domova za djecu sa poteškoćama u razvoju, održavanjem narodne kuhinje i stambenog zbrinjavanja socijalno-ugroženih građana.
Značajan je problem i što u svim našim starim zgradama nema lifta, zbog čega osobe s invaliditetom i stariji građani teško žive ili uopšte ne izlaze iz kuće. Džaba nam onda sva ljepota Banjaluke ako građani ne uživaju u njoj.
To možemo riješiti ako donesemo odluku da investitori, koji hoće da grade novu zgradu, moraju istovremeno u staru zgradu ugraditi lift ili treba podići cijenu građevinske dozvole. Tim parama mogle bi se urediti i brojne fasade po gradu i periferiji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu