Ne oglašava se Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS), koja bi, po prirodi stvari, trebalo da okuplja najumnije glave i intelektualce i čiji bi članovi, valjda, trebalo da predstavljaju savjest društva. O najavljenom zakonu ćute i rektori, dekani i profesori javnih univerziteta i fakulteta u Srpskoj, a kada ih o tome neko pita, odgovore koje daju liče na onaj: “Samo da tetki odnesem lijek”.
Predsjednik Kluba novinara Banjaluka, Siniša Vukelić, kada je nedavno najavio mogućnost protesta ukoliko vlasti ne odustanu od spornog zakona, otvoreno se zapitao zašto se ne oglašava akademska zajednica?
Bez kritičkog stava
Komentar o razlozima zbog kojih se akademici i intelektualna elita u Srpskoj ne oglašavaju ne samo po pitanju navedene namjere vlasti da uguši bilo kakvo kritičko mišljenje, već skoro po bilo kojoj važnoj društvenoj temi, potražili smo među rijetkim intelektualcima i penzionisanim univerzitetskim profesorima koji se, za razliku od ogromne većine svojih kolega, ni danas ni u prošlosti nisu ustručavali da iznesu svoj stav.
Sociolog Ivan Šijaković smatra da u Republici Srpskoj “formalno i po nazivu” postoji akademska zajednica, ali da, prema njegovim riječima, u praksi i po djelovanju nje skoro da nema.
– Kad se govori o akademskoj zajednici, onda se podrazumijeva da ona u određenim situacijama i djeluje. Formalno, akademska zajednica postoji kao nekakav skup naučnika, umjetnika, ljudi sa univerziteta, ali kad se govori o akademskoj zajednici obično se misli i na njen kritički stav, odnosno potrebi da se čuje njeno mišljenje o stanju u društvu i važnim temama. Ovdje toga nema – kaže Šijaković za Srpskainfo.
Odgovarajući na naše pitanje zašto je to tako, odnosno zbog čega akademska zajednica, odnosno njen najveći dio, ne iznosi mišljenje o temama koje se tiču cijelog društva, a takva je i najavljeni pokušaj kriminalizacije klevete i uvrede, Šijaković odgovara da je glavni uzrok to što su akademici i univerzitetski profesori, u najvećem broju, “kupljeni” od strane vlasti.
– Ako pogledate, većina njih u javnom prostoru samo podržava ili prepričava stavove koje daju zvaničnici vlasti, umjesto da je obrnuto jer bi akademska zajednica trebalo da predstavlja reper prema kojem se svi drugi ravnaju. Ljudi su podijeljeni, a najveći dio je pristao uz vladajuće krugove jer od toga imaju benefite i postavljanja na određene pozicije u društvu. Drugi dio radi svoje akademske poslove, ćuti i javno se ne izjašnjava oko bilo čega. Treći i najmanji dio ponekad se oglasi i iznese stav o stanju u društvu koji je nezavisan i kritički. Čak je i ta najmanja grupe sve manja. Mnogi ljudi su se povukli, otišli u penziju i zato nema kritičke misli – smatra Šijaković.
Takođe, on tvrdi da su javni univerziteti potpuno pali pod uticaj vladajuće političke partije.
– Profesori, njihovo napredovanje i izbori zavise od lojalnosti vladajućim strukturama. Izbor dekana i rektora takođe je pod kontrolom politike, cijela Akademija nauka i umjetnosti posvećena je promociji vladajuće partije, predsjednika, premijera… U takvoj situaciji ne možemo očekivati da akademska zajednica digne glas protiv nepravdi u društvu, kakva je ovaj najavljeni progon novinara, pokušaj da se oni ućutkaju i svi svrstaju na jednu stranu, onu koja podržava sve stavove predstavnika vlasti – zaključuje Šijaković.
Rektor Dodik
Profesor Miodrag Živanović kaže da pokušaj vlasti da disciplinuje medije predstavlja karakteristiku zatvorenih i totalitarnih društava.
– Sad je u prvi plan izbio problem novinara, medija, slobode govora i mišljenja. Međutim, mislim da je stanje daleko ozbiljnije i da se posljedice neće osjećati kratko. One će biti dugoročne. Radi se, zapravo, o mnogo dubljim problemima nego što je to samo jedan zakon. Primjeri su katastrofalni i gotovo nevjerovatni – ističe Živanović za Srpskainfo.
O ćutanju akademske zajednice na pokušaj da se novinari “umire” prijetnjom krivičnog gonjenja i plaćanjem ogromnih novčanih kazni, Živanović kaže da ga to ni najmanje ne iznenađuje budući da su, kako i on tvrdi, univerziteti potpuno pod kontrolom vlasti.
– Konkretno, Univerzitet u Banjaluci je pod kontrolom aktuelnog rektora koji se zove Milorad Dodik. On rukovodi svime, pa i našim životima. Profesor Radoslav Gajanin je samo formalni rektor, a Dodik je stvarni, iako on, realno, ne zna ništa. Iskreno, ostao sam zaprepašten kad je prije neki dan Gajanin rekao nešto što ne priliči profesoru univerziteta i akademskom radniku. Kada su ga novinari pitali o zakonu o kleveti rekao je da on o tome nema šta reći, jer je to čisto pravno pitanje, a on je ljekar?! To nije pravno pitanje, već moralno. Poltronstvo, sluganstvo, podanički mentalitet, sve to, nažalost, pripada univerzitetima i onome što se naziva akademska zajednica. Kod nas je, inače, sve devalvirano, a sterilnost akademske zajednice traje već godinama – kaže Živanović.
S druge strane, predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, Rajko Kuzmanović, ne dijeli mišljenje da su akademici nijemi na brojna važna društvena dešavanja, pa tako i oko žestokog spora o zakonu koji će, prema brojnim ocjenama, ozbiljno ugroziti slobodu govora u Srpskoj.
– Treba imati povjerenja u Vladu i Narodnu skupštinu. Ne vjerujem da je taj zakon uperen protiv bilo koga – smatra Kuzmanović.
Na našu konstataciju da novinari i značajan dio javnosti misli drugačije, predsjednik ANURS odgovara da kritičari najavljenog zakona “nisu u pravu”.
– Ne može se unaprijed govoriti o tome kad se još tačno ne zna šta će u zakonu pisati. Tek poslije javne rasprave može se govoriti da li je to dobro ili ne – kaže Kuzmanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu