Opklada bi mogla da bude još zahtjevnija na pitanju da neki fanatik, ako takvih još ima, navede par primjera gdje je ANURS, odnosno njegovi članovi, reagovao povodom neke krupne državne i društvene teme, iznio svoj stav o važnim ekonomskim i socijalnim pitanjima, „beknuo“ o bilo čemu što je komplikovanije i zahtjevnije od prilaska švedskom stolu u Palati predsjednika ili zgrade Vlade Republike Srpske.
Golema je muka nositi naziv akademika, rektora, profesora, nekakve moralne vertikale i intelektualca, a da o bilo čemu što se suštinski tiče države, naroda, pravde, ne smiješ ni da pisneš, a da, prije toga, ne dobiješ dozvolu od onih koji su i osnovnu školu, što bi zluradi rekli, završili „na guzove“.
U svakom društvu, koje pretenduje da se naziva demokratskim, akademici, univerzitetski profesori, studenti, tretiraju se kao elita i intelektualni krem iz kojeg stižu kritike i ocjene svakog krupnijeg pitanja koje muči javnost. Njihovo mišljenje se cijeni i uvažava, a vlast se trudi da pretjerano ne provocira one čiji se moralni i stručni integritet posebno poštuje.
U našem slučaju, akademici se u javnosti pojavljuju jedino kad je u pitanju neki jubilej gdje se džaba jede i pije. Rektori, dekani i profesori čekaju u redu na partijske knjižice i gledaju da se nekom „važnom“ ne zamjere. Vođe studentskih organizacija i udruženja, koja su nekad važila za rasadnike progresa i bunta protiv nepravde, smisao svog života našli su u ulasku u političke partije i „blejanju“ koje niko ne sluša.
Predsjednik ANURS nedavno nam reče da se akademici oglašavaju „koliko je potrebno“, a rektor banjalučkog univerziteta da o pokušaju vlasti da uguši slobodu medija „nema šta reći, jer nije pravnik“. Zato su nam javni univerziteti na svjetskim listama rangirani na 3.180 i 3.864 mestu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu