Trenutak kada sam prvi put ušla u karantinsku bolnicu, pamtiću do kraja života. Bilo je kao scena iz nekog horor filma. To su goli zidovi, nema polica, nema nikakve papirologije sem lista pacijenta. Mukla je tišina. Tu su tehničari, lekari i pacijenti koji su u jako teškom stanju. Kroz tu muklu tišinu čuju se samo otkucaji monitora, piše Blic.
Ovako je dr Katarina Pavlović, anesteziolog, članica tima u intenzivnoj njezi korona centra na Klinici za pulmologiju KC Kragujevac, koja se svakodnevno susreće sa najtežim pacijentima, opisala rad u kovid bolnici.
– Mi liječimo vitalno ugrožene, najteže pacijente, koji su u teškim oblicima ne samo plućnog, respiratornog popuštanja, nego imaju i popuštanje drugih organskih sistema. Preuzimamo pacijente kojima je potreban veći nivo respiratorne podrške i iz svih drugih kovid centara – kaže dr Pavlović.
Ističe da su velike epidemije do sada bile samo ono što je učila u teoriji. Imala je znanje o tome, ali je, kako kaže, karantinski rad nemoguće shvatiti dok ne dođe do takve situacije.
Dramatični trenuci su svakodnevica tima na intenzivnoj njezi korona centra. Ipak, dr Pavlović se sa posebnom nelagodom sjeća jedne od najtežih noći, koju, kako kaže, neće zaboraviti dok je živa.
– Te noći su nam za četiri sata, od 21 do 1 sat posle ponoći, preminula četiri pacijenta. To je bilo jedno za drugim. Pogodilo se da su u toj smjeni od tehničara bili četiri djevojke i jedan momak. Morala sam da im pomognem, jer je zaista veliki posao oko pripremanja tijela, koja se sređuju na određeni način da bi se spriječilo širenje epidemije. I onda se u jednom trenutku osvrnete oko sebe, usred ste karantinske bolnice. Sve to prilično jezivo deluje – kaže ona.
Džakovi u koje se odlažu tijela preminulih od korona virusa pre ove situacije nije ni vidjela.
Limeni sanduk
– A nakon toga je kao vrhunac priče unijet limeni sanduk. To baš za života nisam morala da doživim – ispričala je dr Pavlović za Kurir TV i dodaje da je sve to ostavilo posljedice na nju.
Kako kaže, ima dane kada je ćutljivija, tiša ili nervoznija nego obično, a osjeća i “umor koji je veći nego fizički”.
– Korona nam je svima prilično promijenila život – kaže dr Pavlović, koja je kao samohrana majka mogla da odbije da radi u korona centru, ali to nije uradila.
Uprkos užasnim slikama, dr Pavlović kaže da će iz ovog perioda ponijeti i lijepe uspomene – na kolegijalnost, empatiju, jedinstvo medicinskog osoblja u borbi sa virusom, kao i trenutke kada izliječeni pacijenti napuštaju bolnicu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu