Nije se libio da sa volovima krene u šumu kako bi zaradio za džeparac, a da će to biti i njegov životni poziv dokazao je još jednom svojom odlukom. Upisao je srednju Šumarsku školu u Kraljevu, jer kako kaže, o drugom izboru nije ni razmišljao.
– Redovan sam đak i imam dobre ocjene. Jedva čekam još više praktičnih predmeta kada ću moći da upotrijebim i svo znanje koje sam stekao sa ocem u praksi. Tokom radnih dana sam na nastavi, ali čim dođe petak sjedam na voz i idem kući. Vikend provodim tako što sa tatom radim u šumi i pomažem mu u poslovima. Ne obaram još uvijek stabla, ali sam tu kad treba kasnije da se presjeku, stržu ili izvuku iz šume – rekao je ovaj mladi rabadžija, ali i budući profesionalni šumar.
Dok su se njegovi vršnjaci mahom odlučivali da upišu gimnaziju i ekonomsku školu, ajti sektore i slično, Ratko je bez dileme izabrao svoje buduće zanimanje. Malo vremena provodi na društvenim mrežama i igrajući igrice na telefonu.
– Ja sam odlučio da vodim svoj život na malo drugačiji način. Da svoje vrijeme upotpunim korisnim stvarima, pomognem roditeljima i sam sebi zaradim novac za džeparac. U ovome sam uvidio svrhu jer ću se naučiti radnim navikama koje će mi trebati kroz život. Dešava se da drugari često ne razumiju ono čime se bavim u slobodno vrijeme, ne zapitkuju me mnogo, možda i zbog toga što su im ti težački poslovi još uvijek nepoznanica – rekao je Ratko.
Tokom raspusta radi punom parom, a kako je cijena drva ove godine mnogo viša nego prethodnih nije izostala ni dobra zarada. Ipak on se nije odlučio da ode na more, kupi nov mobilni telefon ili markirane patike. Ratko je odvojio novac i pazario novu motornu testeru.
– To je nešto što mi treba za rad i od čega ću ponovo zaraditi koji dinar. Sve ostalo bi bilo bacanje para. Ovo je posao koji volim i planiram njime da se bavim, privukao me je i zbog toga skupljam novac da kupim još stvari koje bi mi pomogle da olakšam rad u šumi, od čekreka, konja i traktora – kaže Ratko.
Najveća podrška u svemu mu je otac Slobodan koji i sam radi u šumi. Daje mu korisne savjete i priprema ga da i Ratko jednog dana bude dobar drvosječa, da pazi na sebe ali i na druge, piše Blic.
– On je odlučio da time želi da se bavi i nismo ga sputavali. Hrabar je, vrijedan i voli ovaj posao, što je i najvažnije. Teško jeste jer moraš stablo koje odsiječeš još nekoliko puta preko ruku da ga prebaciš, ovo je hljeb sa sedam kora, ali kada ga pojedeš nema ništa slađe. Da mi nije njega ja ne znam kud bi. Mi nismo otac i sin, mi smo prijatelji koji sve dijele i rade zajedno – kaže Ratkov otac Slobodan
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu