Na ideju da sade jagode u bidonima od vode došla je njena mama, profesor engleskog i italijanskog jezika u OŠ „Petar II Petrović Njegoš“ u Bileći, koja je u ekološkim akcijama prošle školske godine osvajala nagrade sa svojim učenicima, a ove godine, zbog virusa korona, to je uradila sa svojom najmlađom kćerkom Jelicom.
Nismo dobile nagradu, ali su nam jagode uspjele. To je voće koje najviše volim, bile su preukusne i preslatke. To mi je najdraže – kaže ova djevojčica.
Objašnjava da joj je mama pomogla da odsiječe deo bidona za vodu, a da je ona stavila zemlju, posadila jagode, ostavila ih na sunčano mjesto i redovno zalivala.
– Svi u porodici obožavamo jagode. Godinama ih sadimo u dvorištu, bašti, a ove godine mama je došla na ideju da probamo da ih posadimo u bidone od vode, da ih ne moramo držati u bašti. Tako uštedimo prostor i iskoristimo plastičnu ambalažu – kaže Jelica.
Konkurs
Njena mama Mirjana navodi da je konkurs „Majstor i šegrt“ došao u aprilu, u pravo vrijeme za jagode.
– Zadovoljni smo koliko je bilo jagoda. Još ih beremo, najesen ćemo ih rasaditi, pa ćemo se narednog proljeća još više sladiti – objašnjava Mirjana.
Dodaje da je smisao konkursa bio da djeca i stariji nešto zajednički urade, s tim što je dijete glavni majstor, a roditelj šegrt, koji pravi video-zapis o aktivnostima djeteta.
Mirjana uči djecu da „Reciklaža nije gnjavaža“, kako se zove sekcija koju vodi, a Jelica sakuplja plastične čepove koji će pomoći nekom da brže dođe do izlječenja.
– Čim sam krenula u školi s aktivnostima oko reciklaže odmah sam i kod kuće napravila odvojene korpe, gde su svi ukućani, baba, djed, muž, djeca, s radošću počeli odvajati materijal. Jelica je tada imala pet godina i bila je najveći aktivista, opominjala nas ako ubacimo nešto na pogrešno mjesto. Otkup otpada na svjetskom tržištu je stao, pa i naše aktivnosti, ali zadovoljstvo mi je što učestvujemo i dalje u humanoj akciji sakupljanja plastičnih čepova za humanitarnu organizaciju u Srbiji “Čepom do osmijeha”. Školska djeca ih sakupljaju kod svojih kuća i donijeće kada počne škola, a naša porodica svaki čep odvaja, ubacuje u bidone i čuva, kad bude prilike da sve objedinimo i pošaljemo u Srbiju – ističe ona.
Ova dinamična nastavnica kaže da je prošle školske godine sa svojim odjeljenjem u školi osvojila drugo mjesto na republičkom takmičenju na konkursu “Otpadom ukrasi, planetu spasi”, a kao nagrada u školu je stigao sto za stoni tenis.
– Na društvenim mrežama sam naišla na Udruženje “Ekosfera” i taj konkurs, koji su raspisali u saradnji s Fakultetom za ekologiju Banjaluka, pod pokroviteljstvom Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS. Uradili smo mozaik sliku od plastičnih čepova i društvenu igru “Recikliraj, čovječe”, po ugledu na popularni “Ne ljuti se, čovječe” – objašnjava Mirjana.
Dodaje da je nije obeshrabrilo što Jelica nije nagrađena za svoj “plastični” jagodičnjak i da će i dalje nastaviti da učestvuje na konkursima i u svim ekološkim akcijama.
Otpad nije smeće
Mirjana je u prosvjeti skoro dvije decenije. Kaže da kroz sekciju koju je simbolično nazvala “Reciklaža nije gnjavaža” pokušava da dokaže svojoj, ali i djeci kojoj predaje u školi, da otpad nije smeće.
– S malo volje i kreativnosti mogu mnogo toga promijeniti, iskoristiti i unaprijediti, bar kada je u pitanju zaštita životne sredine i naše planete – ističe ona.
Mirjana je majka troje djece, a njena najstarija kćerka Emilija ove godine je bila đak generacije, koja će školovanje nastaviti u gimnaziji.
Ništa lošije ocjene nema ni sin Branko, a Jelica je tek završila prvi razred. Mama od nje očekuje da krene putem strarije sestre i brata, te da bude najveći ekolog u porodici koja je naučila da čuva okolinu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu