U čačanskom kraju od Mitrovdana do Nove godine opustoše se obori jer nema domaćinstava koje nije odgojilo bar jednog tovljenika, a neki i više.
– Hranili smo svinje od marta, pa sve do sad. Mora biti dobro ugojena i masna, kako bi dala kvalitetno meso. Naše su dogurale i do 200 kilograma. Svinjokolj počinje krajem novembra, da bi spremili sve prije oštrih zimskih dana – priča Milica Obradović iz sela Rakova.
Majstori svog zanata uređuju meso i prave specijalitete. Najvještiji i najiskusniji, Dejan Petrović, zadužen je za najteže radove jer od sirovog mesa pravi šnicle, pršute i nezaobilaznu slaninu.
– Najbolja je ona domaća zvana “adidas”. To je ona prošarana, vidi se da ima četiri reda, protkana od mesa i masti. Što je svinja deblja, to je i slanina bolja -rekao je Dejan.
Dok majstori sijeku i sole meso, vrijedne domaćice zauzimaju poziciju uz kazan i peku čvarke koji se, kako kažu, zažute već nakon nekoliko sati.
– Potrebni su umjerena vatra i miješanje. Prave se najčešće duvan čvarci ili čips, ko kako voli. Ali, zna se da nema ništa ukusnije od ovog domaćeg specijaliteta – kaže Gorica Petrović, piše RINA.
Sve čarolije svinjokolja probaju se nakon mjesec dana, kad malo ostoje i dobiju prepoznatljiv ukus, boju i miris.
Međutim, da bi domaćini bili siti, a mirni, obavezno je da veterinar pregleda meso, jer to je korak koji u procesu svinjokolja ne smije da se preskoči.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu