Njegove priče, ispunjene mudrošću i životnim iskustvom, često nas podsjećaju na ono što je zaista važno. Ovoga puta, kroz lični primjer, govori nam o neophodnosti odmora i postavlja pitanje da li smo postali robovi sopstvenog tempa života?
Njegovu priču prenosimo u cjelosti.
I lav se umori nekad pa kako neću i ja?
Već danima osjećam da ću se razboljeti. Zovem prijatelja, doktora Marka, i on mi kaže: “Oče, moj savjet je pored vitaminske terapije da ne spavate mnogo već da ste u pokretu, mada znam da to kod vas nije problem i da ste stalno u pokretu”.
Eto ti ga sad… Terapija je: ne staj!
Ja se inače u potpunosti slažem sa tim, ali osjećam da mi fali predah. Eto baš par dana kada ću leći i spavati i ništa više.
I eto, Bogu hvala, sinoć temperatura.
Kakvo je vrijeme došlo, da čovjek mora da se razboli da bi usporio i odmorio?!
Da li smo toliko nemoćni da u ovoj životnoj kolotečini ne možemo nešto odbiti ili preskočiti? Da li možemo nekad sebi, ne drugima već sebi, reći: ja danas odmaram, i ugasiti telefon?
Sjećam se kako sam savjetovao svog oca da ne radi nedjeljom i koliko je to teško bilo objasniti ljudima. Svima je hitno i svima treba za juče.
Sad shvatam da je moj otac uradio nešto što i ja ne mogu osim kad padnem u postelju.
I eto sinoć dolaze ljudi da ih posavjetujem, jedna baka je na umoru treba je pričestiti, snimanje emisije dogovoreno i još štošta, i sve se odloži i proslijedi drugima. Ovi što su došli na savjetovanje će doći opet. Baku će pričestiti drugi sveštenik, snimanje će se odložiti. U stvari, mi nismo svjesni koliko je to lako i koliko smo zamjenjivi. Da će mjesec dana po našoj smrti naši bližnji već gledati komedije itd.
Kada gazimo i ne stajemo to mu dođe i jedna vrsta gordosti. Sve hoćeš, sve moraš, sve stižeš. Al treba nekad napraviti pauzu čisto smirenja radi ili će te pak Bog bolešću smiriti.
Kako god, hvala Bogu na ovih par dana!
Gasim telefon, grlim jastuk i par knjiga na koje se već mjesecima mjerkam.
Ostanite mi dobro i… Napravite pauzu s vremena na vrijeme, tako dokazujete da ste vi gospodar svog vremena, a ne ono vas.
I ‘m off…
Korisnici instagrama poželeli su ocu Popoviću brz oporavak, a bilo je i nekoliko komentara koji su se izdvojili.
– Eee imala sam takve etape u životu, ali brzo se zaborave, osim nekih pa pravi presek, džaba učimo se cijeli život – napisala je jedna korisnica, a drugi primjetio:
– I to je Božija volja da nas uspori da ne previdimo “znakove pored puta”, prenosi Ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu