Pristanak na opšte izbore, pa još na provođenje rezultata tih izbora po postojećim pravilima, značilo bi put u politički nestanak jednog od tri naroda i potvrdu zloslutne izjave Bakira Izetbegovića da ne može 58 odsto „probosanskih ruku“ biti ugurano u trećinu. Vjerovatno teritorije, vlasti, resursa…
U prevodu, onaj ko je većina ima pravo da vlada manjinama, a to znači da Bošnjaci treba da vladaju Hrvatima i Srbima u BiH, sve pod krinkom nekakvog probosanstva i građanštine. Da je moglo tako, ne bi bilo četvorogodišnjeg rata, ne bi bilo dejtonskog Ustava BiH…
Međutim, ponašanje Dragana Čovića nakon raspisivanja opštih izbora pokazuje lutanje, zbunjenost i nespremnost da vlastiti komoditet žrtvuje za hrvatske nacionalne interese u BiH. Čim su iz američke i britanske ambasade pomenuli sankcije, počeo je da uvija priču u još uvijenije zaključke HNS. Zato je bitno da hrvatska priča ne bude jednako Čović, jer će se on lako ućutkati.
Drugi problem za Mostar jeste sukob Plenkovića i Milanovića u Zagrebu, iako u suštini obojica žele isto, samo drugačijim metodama. Međutim, svaka pukotina u Hrvatskoj biće vješto iskorištena u Sarajevu, uz pomoć zapadnih prijatelja, s ciljem razbijanja hrvatskih napora da u BiH imaju ono što im Ustav garantuje.
Istina je da Dragan Čović u svojim rukama drži neke od najmoćnijih političkih funkcija u BiH, čak moćnijih od onih koje imaju Bošnjaci, kao najbrojniji narod prema posljednjem popisu. To ne mijenja činjenicu da Hrvati nemaju člana Predsjedništva, da Vlada FBiH još nije formirana jer bi u novoj izgubili štošta, a ne mijenja ni otvoreno nametanje političke volje, stavova i političkog puta od strane većine u FBiH.
Gabrijel Eskobar je svima poručio da Dejtonska BiH ostaje, a da se o nekakvoj građanskoj može pričati tek kada zemlja uđe u EU. Na prvu, ovakav američki stav je šamar Sarajevu, ali po dubini je licemjerstvo jer se u BiH ne poštuje upravo ono što kaže Dejton.
Otud odgovor u kom grmu leži zec.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu