Kolumne

Naši stvaraoci

I prvog dana našeg postojanja stvaraoci rekoše: „Neka bude Republike Srpske“.

Naši stvaraoci
Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

I bi Republika Srpska!

Drugog dana, naši stvaraoci rekoše: „Neka bude Vojske Republike Srpske“.

I bi Vojska Republike Srpske.

Trećeg dana stvaraoci stvoriše 70 odsto slobodne teritorije BiH i predadoše je u ruke svog naroda.

Ali narod ko narod, ne znade sačuvati ono što su im stvaraoci dali. U poderanim cipelama i majicama, sa komadićem slanine i hljeba u torbi, odoše na ratišta da ginu, a nisu trebali, jer su im stvaraoci sve lijepo dali. Toliko ranjenih, ubijenih, silovanih, protjeranih. Čemu?!

Trebali su samo da slušaju svoje stvaraoce. Uzmu lijepo teritoriju koju su im stvaraoci poklonili, sjede u svojim toplim kućama, idu na posao i lijepo i mirno žive.

Kada su vidjeli šta im narod priredi stvaraoci htjedoše da puknu od muke. Posebno je bio bijesan prvi među stvaraocima Momčilo Krajišnik: „Ti bjednici tamo ginu i gladuju, a mi nemamo ni pet dinara da damo djeci za džeparac, da im se nađe dok idu u školu!“

A tek kad u ljeto te 1995. godine vidješe kolone izbezumljenog gladnog, ranjenog i unesrećenog naroda kako bježi sa „slobodne“ teritorije Republike Srpske Krajine, iz trinaest opština visoke Krajine i drugih dijelova BiH i Hrvatske, koju su dobili na poklon od svojih stvaraoca, naši funkcioneri umalo nisu fras doživjeli.

Pa kako će sad davati džeparac svom djetetu?!

I dok je izbezumljeni narod još u kolonama čekao na koju stranu će otići, porodice prebrojavale svoje mrtve ili očajno hodale okolo u nadi da će u moru izbjeglih ugledati lica njihovih nestalih sinova, braće, očeva, majki, baki… naši stvaraoci 1996. godine rekoše: „Neka bude ZAKON kojim ćemo naplatiti za sve stresove kroz koje smo morali proći zbog tog nezahvalnog naroda“.

„Naplatićemo narodu i što je četiri godine ginuo, i to što su protjerani iz svojih kuća, i to što su zarobljavani, i to što su ranjavani“.

I bi ZAKON.

A taj zakon je jasan stvaraoci će naplatiti za svaki dan koji su proveli u svojim kancelarijama od 1991. do 1996. godine jer oni su naši stvaraoci, zbog njih smo i mi tu, jer da nije bilo njih ne bi bilo ni nas.

Oprostite nam stvaraoci naši, jer smo toliko grešni.