Početkom maja, kad je Tara bila ledena i nabujala, baka Smiljana nije odustala od raftinga, pa se zajedno sa skoro 60 godina mlađim maturantima iz Brčkog i sa svojom unukom Emom spustila niz bukove.
Nisam se nimalo uplašila. Čega da se plašim u društvu tako divnih mladih ljudi – kaže Smiljana.
Ali, to nije sve. Nakon ove avanture zaputila se dalje, u crnogorske planine, pa je s porodicom posjetila Žabljak na Durmitoru.
– Nije to meni prva planina koju sam osvojila tokom penzionerskih dana. Aktivna sam u Udruženju penzionera, pa s vršnjacima putujem po cijelom regionu. Skoro da nema značajnije planine, banje, turističkog mjesta, koje nismo posjetili – kaže Smiljana.
Ne miruje ni kad je u Beogradu. Ne propušta beogradske “damen žurke”, druženje gospođa u najboljim godinama, gdje one i njene prijateljice, uz hranu i piće, malo “ogovaraju” muški rod, malo ćaskaju, a bogami i zapjevaju i zaigraju.
Ipak, priroda joj je draža nego beogradski asfalt, pa je tako i ljubav svog života, supruga Gojka, koji je u Beograd došao iz Crne Gore, upoznala na rijeci. Bilo je to prije skoro 60 godina, ali se još sjeća sudbonosnog susreta.
– Kupala sam se na Savi. Na plaži sam čitala “Anu Karenjinu”, a on je, izgleda, čitao djevojačke poglede. Kad sam krenula u vodu, dobacio mi je: “Pazi, mala, da se ne udaviš!” Izazvala sam ga na plivački dvoboj i tako je sve počelo – priča Smiljana.
Kršni Crnogorac, koji je već zagazio u devetu deceniju života, ne buni se što ima tako energičnu suprugu. Naprotiv, ponosan je na nju i često putuju zajedno, mada je ona, priznaje, odvažnija kad su u pitanju divlje rijeke i vrletne palnine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu