Njihove priče, svaka na svoj način, nose ogromnu bol i snažnu poruku da rak može da se desi svima, u svakom trenutku, ali da su želja za životom i snažna vjera u izlječenje jače od bolesti. Jače od straha. Jače i od gena. Da rak, ma koliko teška bolest, ne donosi samo ružne stvari već da može biti putokaz ka kvalitetnijem životu. I što je jako važno – da žena može biti cijela iako joj nedostaje dio tijela.
– Kada se moja tetka Gordana prvi put razboljela od raka dojke, to je bilo davno, prije 27 godina, i to je bila teška vijest za cijelu familiju. Sjećam se ogromne strepnje za njen život. Kada sam se mnogo godina kasnije ja razboljela, nisam imala snage da joj odmah javim; ona je saznala za to kada sam liječenje završila. Ali sam mnogo mislila na nju, i slučajan susret u crkvi bio je znak da bi trebalo sve da joj ispričam. Bila je puna razumijevanja i s mnogo savjeta za mene – priča Nadežda (58).
Žao mi je, imate još šest mjeseci života
Od tada su njeni susreti s tetkom bili češči, vodile su duge razgovore i pronalazile mnogo sličnosti u svojim životima.
– Prošle godine je tetka po četvrti put imala operaciju raka dojke. Kako je moje iskustvo još svježe, sada je njoj moja podrška bila od velikog značaja. Ona je za mene idol, primjer kako treba da se prođe kroz tešku borbu s rakom – kaže Nadežda.
Gordana pažljivo sluša dok Nadežda govori, samo joj licem na trenutak prođe sjenka dok pokušava da sjećanja vrati u 1995. godinu, kada je kao žena u punoj snazi i majka osmogodišnjeg sina saznala da ima rak dojke.
– Napipala sam čvorić, javila se ljekaru, hitno sam operisana. Nažalost, nije bilo dobro. Već su bili zahvaćeni limfni čvorovi. Od 20 izvađenih limfnih čvorova, 13 je bilo maligno. Prognoza je bila loša – sjeća se Gordana najbolnijih trenutaka u životu.
Očajna, insistira i moli doktora da joj kaže kakva je njena prognoza.
– Naš čuveni doktor, koga sam uspjela da zaustavim na hodniku kako bi pogledao moju dokumentaciju, i sam tužan kada je sve vidio, rekao mi je: Žao mi je, imate još šest mjeseci života, a evo od tada je prošlo 24 godine. Muk, tlo se poda mnom otvorilo. Nisam imala kome da ostavim sina. I tada je počela moja borba uz ogromnu molitvu.
Fali mi dojka, ali cijela sam, živa sam
Podršku je dobijala samo od majke, a suprug joj je u najtežim trenucima rekao: Ne mogu ja da umrem umjesto tebe.
– On je bio dobar čovjek, ali emotivno uskraćen na mnogo načina. Od drugih ljudi sam bježala, nisam nikoga htjela da opterećujem svojom mukom. Ne zbog stida, već zbog očaja. Nadežda je tada bila djevojčurak, ne znam koliko je shvatala šta se dešava.
Gordana ne krije koliko joj teško palo saznanje da je i Nadežda morala da se suoči sa istim zlom.
– Teško mi je bilo kada mi je ispričala da je bolesna. Da bih je ohrabrila, rekla sam joj: Vidi mene poslije toliko godina. Iza mene su četiri operacije, posljednja prije sedam mjeseci, u kojoj mi je urađena totalna mastektomija, ali se ne predajem. Nije moj život lak, borim se svakodnevno, ali sam živa i cijela iako mi fale dijelovi tijela.
Gordana danas na život gleda drugim očima, raduje se malim stvarima, zahvalna što je mogla da gleda kako njen sin raste.
– Još mi je pred očima njegova glavica priljubljena na bolničko staklo kada je došao da me obiđe u bolnici, a ja nisam mogla da ga zagrlim. Bio mi je ogromna podrška, sa devet godina je usisavao stan, prao prozore, sve je radio samo da me poštedi kad sam bila bolesna.
Nadežda s tugom u očima sluša Gordaninu priču, a njena je jednako teška, samo što je, za razliku od svoje tetke, ona imala podršku čovjeka s kojim je dijelila život.
– Da imam rak dojke, otkrila sam prije osam godina, a prvi simptom bio je oštar i jak bol u dojci, kao ubod nožem, dva puta u razmaku od nekih 15-20 dana. Nisam se obazirala na to, misleći da su vjerovatno u pitanju hormonske promjene; bila sam na pragu menopauze. Tek nakon dva mjeseca napipala sam promjenu, što me je navelo da se javim na pregled.
Dijagnoza je stigla odmah nakon operacije. Taj trenutak je bio najteži, a Nadežda ni u snu nije očekivala najgoru dijagnozu.
– Neopisiv strah je prvi osjećaj, osjetila sam da mi nije dobro, kao da gubim tlo pod nogama, veliki šok je sve to. Kroz glavu se ređaju pitanja – šta će biti s mojim životom, kako da saopštim porodici, kako da im upropastim živote, ima li nade?
Spremila sam kćerki svadbu kao da sam najzdravija
U početku Nadežda nije ništa rekla nikome iz porodice, ni djeci, koja su odavno svoji ljudi, ni majci, ni sestri. Čekajući operaciju, spremala je kćerkinu svadbu kao da je najzdravija.
– Nisam željela da kćerki upropastim jedan od najljepših dana u životu, a sinu i majci radost zbog udaje sestre, odnosno unuke. Po meni niko ništa nije mogao primetiti, pa ni na samoj svadbi. Danas se pitam odakle mi snaga. Saznali su nakon svadbe. To je bio veliki udarac za njih, i od tog momenta svi moji su bili sa mnom u toj borbi.
Jedini ko je od samog početka prolazio s njom baš sve bio je njen partner, s kojim je tada bila zajedno tek nešto više od godinu dana. Srećna i zadovoljna.
– A rak je došao da mi pokvari život. Kada sam saznala da je promjena u dojci vjerovatno maligna, ja sam mu rekla da je to momenat da se raziđemo. Rekla sam da se neću ljutiti i da slobodno ide svojim putem, a nije mi bilo lako da sve to izgovorim. On je samo rekao: Ostajem uz tebe i o tome nećemo više da pričam“. To nikada neću zaboraviti.
Naučila sam da živim sa protezom
U procesu liječenja prošla je kroz operaciju i hemioterapiju.
– Gubitak dojke i gubitak kose su mi teško pali. Gubitak dojke, simbola ženstvenosti, nepovratan je i moralo je proći neko vrijeme da dobro usadim u svoju glavu rečenicu koju su mi svi govorili: Važno je da je glava na ramenima. Mnogo sam vremena provela u mirenju s tim gubitkom, ubjeđivanju sebe da moja vrijednost nije u toj dojci. Naučila sam da živim s protezom i svog nedostatka sam svjesna samo na plaži kada, i pored specijalnog kupaćeg kostima, pazim da se ne saginjem. Zasad nisam spremna za operaciju rekonstrukcije, možda ću nekad promijeniti mišljenje, ne znam.
Nakon liječenja Nadeždin život je dobio novu dimenziju. Rak joj je, kaže, donio i mnogo dobrih promjena i životnih vrijednosti.
– Vjerovatno svi koji prežive rak od tada svijet oko sebe gledaju drugim očima. Posebnu radost osjećam kada sam u prirodi i kada se družim sa prijateljicama. Beskrajna sreća su mi dvije unuke, od sedam i pet godina, koje žive u Francuskoj, i kod kojih redovno putujem jednom godišnje, kao i one kod mene. Mnogo više pitam samu sebe šta volim i želim, više ugađam sebi nego nekada. S obzirom na to da sam otišla u invalidsku penziju, mogu svojim vremenom da upravljam kako to meni odgovara, putujem, posjećujem pozorišta i bioskope, koncerte.
Moja misija je da pomognem drugima
A ono što Nadeždu najviše ispunjava jeste članstvo u Udruženju žena oboljelih i lečenih od raka dojke „Budimo Zajedno“.
– Prvo sam tamo dobila potrebnu podršku, mnogo pozitivne energije, nova prijateljstva. A sada ja drugima pružam iskustvenu podršku i pomoć, i to je na neki način postala moja životna misija. Osim toga, ja sam i potpredsjednik Udruženja i administrator Fejsbuk i Instagram stranice Udruženja. Vodim muzičku radionicu i radionicu rada na računaru. Sve zahtjeva dosta vremena, ali moj rad je od srca i volonterski. Cilj mi je da, zajedno sa drugaricama iz udruženja, pomognem drugim ženama koje su u procesu liječenja od raka dojke, kao i da redovno apelujemo na zdrave žene da idu na preventivne preglede.
Veslanje prija ženama koje su operisale rak dojke
U slobodno vrijeme Nadežda se bavi sportom, u amaterskom streljaštvu vazdušnom puškom takmičila se punih 20 godina i osvajala medalje
– Vid mi više nije tako dobar pa je tome morao doći kraj. Posljednje četiri godine sam aktivna u dragon boat veslanju, divnom sportu koji se posebno preporučuje ženama koje su operisale rak dojke kao preventiva i terapija za otok ruke – limfedem. Član sam ekipe Roze dama kluba Beodragons, koji jedini u Srbiji ima takvu ekipu u čijem su sastavu žene koje su operisale rak dojke. Spoj fizičke aktivnosti, boravka u prirodi na vodi i druženja je neopisiva blagodat.
Poruka ženama koje se bore s rakom
Gordana:
– Borite se žestoko svim srcem, molite se svim srcem jer rak više nije nepobjediv. Nemojte mrziti taj rak, on je vaš, i ako ga tako prihvatite, možete ga pobijediti.
Nadežda:
– Ako ste uplašene i psihički loše, slobodno plačite ako poželite – vrištite na sav glas, sve do olakšanja. A onda, hrabro u koštac s rakom. Realno, rak dojke donosi mnoge promjene u životu, ali te promjene mogu biti i lijepe. Ne dozvolite da vam rak oduzme motivaciju da ostvarite svoje snove, piše BlicŽena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu