Kolumne

Ne može nam niko ništa

Sigurno su već svi u ovoj državi, a i šire, čuli za vijest da studentkinja iz Istočnog Sarajeva ne može da se prijavi za asistenta na fakultetu u Sarajevu na kojem je studirala, jer je prijavljena na evidenciji nezaposlenih na birou u drugom entitetu, a ne u ovom u kojem se nalazi taj isti fakultet.

Ne može nam niko ništa
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

To što je i taj entitet u istoj državi manje je bitno za birokrate ove nakaradne države.

I nije ovo jedina nakaradna vijest koju svaki dan čujemo u oba nam entiteta, ovog jada od države.

Dok građani, među kojima je i pomenuta studentkinja, ali i granični policajci, vojnici, sudije, tužioci, doktori, inženjeri, vozači, pekari… svaki dan traže način da odsele iz ove države, a poslodavci kukaju kako nemaju radnika, a pritom im ne pada na pamet da platu podignu ni za marku, vlast se istovremeno hvali kako su nam budžeti nikad puniji, a zaposlenost nikad veća.

A koliko naši jadni poslodavci muku muče da bi se održali na ovom surovom tržištu u BiH da ne propadnu najbolje ilustruje podatak da su privredna preduzeća u Srpskoj u  2021. godini ostvarila 20 odsto više dobiti nego godinu ranije, a dobit banaka je, u odnosu na prethodnu godinu, porasla za 82 odsto!

Isti podaci pokazuju da su 402 preduzeća u Republici Srpskoj u prošloj godini ostvarila dobit veću od milion maraka. Među profiterima milionerima su i poslodavci koji se žestoko protive povećanju minimalca, tvrdeći da bi načisto propali ako bi najniža plata od 650 KM bila povećana za 100 maraka.

Treba razumjeti i te jadne poslodavce. Naviklo je to svaki mjesec novi auto, kuća, stan, pa gdje su ljubavnice, žena, djeca i svi ostali… Pa kako da onda povećaju plate!?

A, gdje je tu država? Eh, ona ti je tek posebna priča.

Ne može se vlast zamjerati poslodavcima, uvozničkom lobiju, tajkunima i njima sličnima, kada je većina njih danas u redovima stranaka na vlasti.

 Na kraju krajeva, većina tih istih poslodavaca nam danas i sjedi u ministarskim foteljama i na drugim mjestima na kojima se i odlučuje o sudbini građana ove države.

Pročitajte još

Da biznismeni mogu kako hoće govori podatak da se cijena goriva u BiH poveća isti dan kada na svjetskom tržištu dođe do rasta cijena nafte. Međutim, kada cijene počnu padati na svjetskom tržištu onda nam „pumpadžije“ besramno poručuju kako treba proći 40 dana da i kod nas počnu padati.

Valjda čekaju da prođe vrijeme žalosti, pa da skinu crninu zbog pada cijena nafte na tržištu.

Barel “brent” nafte ovih dana je koštao 106 dolara, koliko je koštao i u maju 2019. godine, s tim da je tada litar goriva u Srpskoj u prosjeku koštao 2,23 KM, dok danas košta oko 3,35 KM, a dizela 3,45 KM. Pametnom dosta.

Da li onda treba da čudi ponašanje fakulteta s početka priče?

Pomenuta studentkinja je samo jedna u nizu ojađenih građana ove države koja se našla na vjetrometini nakaradnog sistema koji brine samo za lične interese partija na vlasti.

I dok građani razmišljaju kako će preživjeti divljanje cijena na tržištu i malim platama, političari nas svakodnevno ubjeđuju da se u BiH odlično živi, a da kukaju samo oni koji ne vole ovu državu/entitet.

Dakle, da nam je loše može da kaže samo neki izdajnik.

Prihodi od indirektnih poreza nikad veći, budžeti puni, gradi se na sve strane, zaposlenost nikad veća, ima se i za dijeljenje džeparca pred izbore omladini, penzionerima, borcima…..

Drugim riječima, ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine…

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu