Kolumne

Nedostatak vrijednosnog sistema u pop kulturi

Sa obrušavanjem svih vrijednosnih sistema u Srbiji devedesetih godina prošlog vijeka nestali su ljudi čije bi mišljenje bilo validno za područje pop kulture.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Čak su i doajeni u toj oblasti, danas pokojni Bogdan Tirnanić, Milan Vlajčić, Isidora Bjelica, Petar Luković… lagano prestali da pišu o pop kulturi.

Mediji su takođe skrajnuli brojne intelektualce i publiciste kao što su  Vladislav Bajac, Neda Todorović, Peca Popović, Petar Janjatović, Aleksandar Žikić, Momčilo Rajin, Mira Bobić Mojsilović, Zorica Tomić, Milena Dragićević Šešić, Dragan Ambrozić, Goran Tarlać, Nebojša Pajkić, Ivana Kronja… koji su o pop kulturi i njenim fenomenima pisali sjajne tekstove. Takvi ljudi godinama nisu imali gdje da pišu.

Od devedesetih naovamo turbo folk i neopop kultura preplavili su domaće tržište, tako da su potpuno potisnuli američki model pop kulture, koji je u SFRJ dominirao osamdesetih godina. Heroji novotalasne muzike, brojni rokeri, nisu mogli da izdrže nalet surovog i bijednog vremena, pa su se lagano pogasili i ućutali s nestankom moćnih medija koji bi ih promovisali.

Od kada su RTS i Pink predali svoje TV talase nosiocima novog modela kulture, bitka zakletih rokera protiv narodnjaka je izgubljena. Moć masovne publike pokazala je svoje istinsko lice. Ispalo je da svi vole narodnjake, na njihovim koncertima i nastupima je velika gužva, dok su rokeri potisnuti i ostavljeni na milost i nemilost sopstvenim obožavaocima. Danas se na prste ruke mogu izbrojati rokerski bendovi koji funkcionišu, a koji mogu da svoje fanove broje desetinama hiljada.

U najezdi nove kulturne logike, pop intelektualci su se povukli, tvrdeći da je dominantna folk kultura oko nas kič i šund. Slaba kritika i nedostatak autoriteta za oblast pop kulture dovela je do toga da devedesetih godina prošlog vijeka narod sam odabere da je vredniji “Grand šou” od bilo kakve alternativne rokerske emisije. Budući da su nosioci nove muzike u Srbiji posljednjih godina značajno promijenili svoj folk imidž, približavajući ga američkom pop modelu, ponovo su potrebni snažni kritičari i pop intelektualci koji mogu da u čudnoj šumi pronađu nove vrijednosti. Zbog obilja informacija u medijima ili na internetu, kritičari su često osujećeni da odaberu zaista vrijedne stvari iz moderne srpske pop kulture. Veoma je važno da se pojave oni koji će pisati o vrijednim stvarima iz našeg vremena, jer će u suprotnom sve biti samo laka roba za prodaju, podložna brzom i trajnom zaboravu.

Potrebno je temeljno procijeniti koliko je vrijedna jedna Ceca, Brena, Seka, Aca Lukas, spram Čole, Bajage, Bore Đorđevića, Đorđa Balaševića. Potrebno je otkriti da li su tekstovi Marine Tucaković vrijedni koliko i tekstovi Milana Mladenovića, Srđana Šapera, Caneta ili Koje.

Dolazak trep i rep generacije poslije 2000. godine probleme još više usložnjava. Folk muzika lagano nestaje u poplavi mladih tehno densera, slično kao što su rokeri nestajali pod naletom turbo folka. Moderna pop kultura u Srbiji traži odvažne mlade kritičare, spremne da se radikalno upuste u vrednovanje sistema u kom živimo, bez predrasuda i ideoloških referenci političkih ili bezbjedonosnih patrona. Potrebne su studije, knjige, internet sajtovi, pamfleti, okrugli stolovi, seminari. Pop kultura mora da se probije u domen zvanične ovještale kulture, koju održavaju u životu budžeti državnih kasa.

Važni kritičari zvanične kulture su često neobaviješteni i potpuno nesposobni da raspravljaju o herojima novog doba. Rijetko koji kritičar bi smio da se usudi i napiše kako su rokeri Milić Vukašinović, Bora Čorba, Bajaga, Brega, Balašević, Braja, napisali neke od najljepših folk pjesama u novijoj srpskoj istoriji. Desiće se da će se kreatori modernog srpskog pop kulturnog poretka dosjetiti i sami početi da izdaju monografije, studije, leksikone, kako bi ozvaničili svoje djelovanje i postavili temelje za vrijednosne sudove budućnosti.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije