Kad je imala 12 godina od raka su joj umrli baka, djeda, tetka i Bilja, za koju kaže da joj je bila druga majka, i sve to u kratkom vremenskom periodu.
Gledati najbliže kako umiru od najteže bolesti Neveni nije bilo lako, a svih tih emocija je, kaže, tek nedavno postala svijesna. O svojim ranima govorila je za portal.
– Nisam dovoljno razumijela u tim momentima šta znači to da deda neće otići više nikad sa mnom do prodavnice, da tetka neće prva više dolaziti na rođendane, a tek to da više nema bakinih palačinki i naninog hljeba. Godine su prošle, a u meni bol nije manja, samo sam naučila da su tu sa mnom negdje, kroz sve što prolazim – počinje iskreno da priča o svom bolu i emocijama koje je osvjestila godinama nakon smrti najbližih.
Kako kaže, tada nije bila dovoljno velika da razumije, a preživjela je sve trenutke patnje i bola koje karcinom nosi sa sobom odnoseći živote ljudi, prenosi Žena Blic.
– Tetka se borila sa rakom skoro deset godina, više vremena je provodila u bolnici, nego u kući. Bolnički krevet joj je bio kuća. Koliko je samo zračenja i hemioterapija primila, ja joj se divim na snazi i volji da živi. Ona mi fali svakog dana, ne postoji dan da je se ne sjetim. Moja tetka je bila lavica – kroz suze govori Nevena.
Ta bolest oduzela joj je najvoljenije
Karcinom se širio u Neveninoj porodici kao pošast, pa se nakon tetke, razbolio i djeda.
– I djeda nas je napustio kroz tri mjeseca i nastavio da živi na nebu. Bio je veliki čovjek. Meni je porodica sve. To zajedništvo koje niko ne može i ne treba da uništi. Željela sam na svom primjeru da pokažem, koliko je važno biti uz svoju porodicu i stvarati sve uspomene, o kojima mi i danas pričamo. Zato sam napisala knjigu koja se zove ,,Priče iz duše”, a ako pogledate korice vidjećete jedan citat ,,Otvorite dušu, ova knjiga umije da sluša” – objašnjava Mirićeva.
Željela je da se priča i da se ne zaboravi da su postojali, a kroz ovu knjigu će, kako kaže, njeni najbliži nastaviti da žive. Sve dok se čita, njihova borba nije zanemarena i zaboravljena. Važno je da svi zapamtimo da život ne prestaje nakon smrti i da voljene ne smijemo da zaboravimo.
Čovjek živi od sjećanja
– Pamtite sve. Mnogo je bitno da živite od sjećanja, jer je ono podsjetnik drugima, da ako žele da nesto učine, to treba da budu dijela ljubavi – kaže Nevena.
Pored najbližih koje je izgubila u istom vremenskom periodu, Nevena je izgubila i Bilju, koja je bila njen heroj.
– Ta žena mi ništa nije bila u rodu, a bila mi je sve. Bila sam uz nju do posljednjeg daha, nisam se bojala ničega, osjećala sam potrebu da time što sam kraj njene postelje, budem njoj podrška, koja nisam mogla da budem djedi, babi i tetki, jer sam bila mala – priča Nevena Mirić i dodaje:
– Bilja nije imala djece, ali ja sebe smatram Biljinim djetetom, ona je moj treći roditelj zauvijek. Nedostaje mi jednako kao i svi ostali. Čuvajte svoje porodice i njegujte ljubav, empatiju i slogu. Ja bih sve na svijetu dala da ponovo postanemo čitav fudbalski tim za stolom, da je kuća kao nekad puna – zaključuje ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu