Kako mijenjati ove obrasce? Zašto se mladi prije odluče mijenjati karijeru? Do kada nije kasno izvršiti prekvalifikaciju i gdje u BiH izvršiti prekvalifikaciju zanimanja? Odgovore su novinari N1 potražili od univerzitetske profesorke Enite Nakaš, Damira Maglajlića poslodavca i direktora Bit Alijanse, studentkinje Nejle Sinanović i Melihe Abdulahović – direktorke Organizacije za prekvalifikaciju Nova zanimanja.
Obrazovni sistem bez adekvatne prakse i “nepismeni” radnici
Novo istraživanje o kompetencijama radnika iz BiH koje je nedavno objavila Evropska unija pokazali su poražavajuće rezultate.
– Možemo vidjeti da su naši poslodavci rekli da su uvidjeli da, kada su radili intervju za zapošljavanje, više od 10 odsto je bilo nepismeno na maternjem jeziku, između 20 i 25 odsto na engleskom, a da 33 odsto nema sposobnost učenja, dok oko 20 odsto nema matematičke kompetencije. Poražavajuće je da je analiza vršena i kod poslodavaca koji su vršili zapošljavnje direktno iz obrazovnog sistema bez obzira na nivo i vrstu obrazovanja. Na svim nivoima obrazovanje nije dovoljno dobro. Govormo o pismenosti gdje trebaju iskazati svoje misli, potrebe i želje – rekla je u Novom danu prof. Nakaš.
Maglajlić ističe kako su IT kompanije rigorozne kada su u pitanju kriteriji za zapošljavanje, a da potencijalni kandidati prolaze više intervjua i testova.
– Ono što nije dobro je da obično tim maldim ljudima koji direktno dolaze sa fakulteta treba najmanje između šest mjeseci i godinu dana da mogu da doprinesu kompaniji. To najviše košta kompaniju s obzirom da uvijek morate odvojiti jednog dobrog čovjeka i mentora koji vam s druge strane donosi novac. Najviše nedostaje praktičnog rada kada dolazite s fakulteta – rekao je za Maglajlić za N1.
Najtraženija zanimanja u BiH
Direktorka Organizacije za prekvalifikaciju Nova zanimanja kazala je kako su u BiH trenutno natraženija zanatska zanimanja.
– Dosta djece koja su završila gimnaziju i zapela na fakultetu, nemaju kvalifikaciju i odlučuju se za prekvalifikaciju – često za ekonomskog tehničara ili poslovno-pravnog tehničara. Imamo one koji su tek završili školu i nisu zadovoljni, neki su upisali to jer su roditelji to htjeli ili su vidjeli da to nije za njih pa žele da se prekvalifikuju ili ako su završili trogodišnju školu žele završiti četvrti stepen. Imamo i ljude srednjih godina koji žele promijeniti zanimanje ili napredovati u firmi – rekla je Abdulahović.
Prekvalifikacija – promjena zanimanja
Studentkinja Nejla Sinanović odlučila se i za dodatno zanimanje tokom obrazovanja. Završila je Srednju zubotehničku školu i upisala Fakultet političkih nauka, a uporedo je u Novim zanimanjima upisala ciklus za medicinsku sestru.
– Taj proces traje devet mjeseci. Fokus je na srži i bitnim stvarima i ono što u srednjoj školi učite četiri godine, ovdje završite za devet mjeseci. Najviše smo posvećeni praksi. Kod mene je prevagnuo odnos poslodavca i radnika/stažiste, želja da uspijem više i stvorim sebi priliku koju nisam mogla dobiti sa svojom srednjom školom i zanimanjem stomatolške sestre. Šest mjeseci se stažira za jednu zdrvastvenu školu gdje dođe doktor i očekuje da mu donosite kafu i doručak i da ne radite tada ništa. A kada treba da nas prime onda očekuju da imamo izvanredno znanje. U ordinacijama 90 odsto traže iskustvo najmanje od 4 do 5 godina što je suludo, gdje da steknem iskustvo? – navela je Sinanović u Novom danu.
Prof. Nakaš istakla je kako je problem u obrazovnim politikama koje ni u srednjim školama ni fakultetima nisu dobre. Smatra kako se prijemni ispiti trebaju vratiti kako bi na prvo mjesto došli unutrašnja želja i motivacija djece.
– Motivisano dijete i student će biti puno bolje i produktivnije. Imamo i problem riginosti obrazovnog sistema, prevashodno visokoškolskom koji ne dozvoljava jednostavnu promjenu. Npr. unutar UNSA ako želite promijeniti fakultet morate se ispisati pa upisati. To su stvari koje nisu prilagođene mladim generacijama. Danas je karakteristika da generacije Z ima “bekap” posao i mislim da bi se obrazovni sistem trebao prilagoditi. U srednjim školama treba postojati doza fleksibilnosti jer se mogu desiti i različiti socijalni momenti koji mogu itekako utjecati. Primjer je u Jablanici, a slično je bilo u RH kada je bio zemljotres – kada događaj dovede do toga da ne možete ispoljiti svoje znanje na najbolji mogući način. Sistem to mora omogućiti – rekla je prof. Nakaš.
Politolog se prekvalifikovao u elektroinstalatera
Abdulahović je navela jedan primjer dobre prakse prekvalifikacije ističući kako je on samo jedan u nizu.
– Imali smo momka koji je završio Fakultet političkih nauka, nije imao posao i došao je u našu ustanovu da završi obuku za elektroinstalatera. Pitao je može li nešto naučiti ili se tu samo daje papir. Naravno, rekli smo da je fokus na učenju. Na kraju programa smo ga pitali da li je naučio dovoljno, rekao je i više nego što je očekivao. Sada ima svoju firmu i zapošljava radnike – rekla je.
Problem višegodišnji je i taj što nam obrazovan kadar odlazi pa čak i kada poslodavci ulože desetine hiljada KM u njihovo školovanje jer u pravnom smislu ne postoji način da se to reguliše i poslodavac ne može obavezati radnika. Maglajlić ističe kako je potrebno promijeniti zakon.
Studentkinja Sinanović ističe kako postoje brojne predrasude za generaciju Z, ali da su oni itekako sposobni i spremni rješavati probleme.
– Mi smo revolucija i možemo donijeti velike promjene, kao što vidite u Beogradu nevjerovatne stvari. Bila bih najsrećnija da se probudimo i mi kao oni, ali nama ovdje nedostaje podrška, najčešće roditelja koji kažu ‘stani po strani’, ‘ne ulazi u sukobe’ i sl. Kada bismo se sutra pokrenuli kao mladi u Beogradu, ljudi kod nas bi rekli ‘trajaće sedam dana, osmi znaju da se moraju vratiti na fakultet’. Bitna je volja i želja za rad, nije bitno koja ste generacija – navela je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu