Na Kordunu je Mile imao preduzeće za sakupljanje i preradu šumskih plodova, a od tog posla nije odustao ni kada se preselio u Podgradce kod Gradiške. Danas ima opet ima uspješan mali biznis.
Kad je došao u Podgradce kupio je posjed, izgradio kuću i sada se bavi sakupljanjem, sušenjem i skladištenjem ljekovitog bilja i gljiva.
Sve proda
Plasman mu, kaže, nije problem, jer sve proda, i to po pristojnim cenama. Kvalitetna roba lako nađe kupca.
Mile i njegova supruga Nada tako u sezoni dnevno uberu i po stotinu kilograma crijemuša ili medveđeg luka, kojeg potom sasijeku i rasporede na sita u sušari.
– Ovdje mještani, računajući i moju suprugu Nadu, rođenu u Podgradcima, dugo nisu vjerovali da se može živjeti od sakupljanja puževa, gljiva, ljekovitog bilja. Za njih je to nepoznato, u ovu djelatnost nemaju povjerenja – kaže Mile Božić za Srpskainfo.
U Potkozarju, kaže naš sagovornik, ljudi ne shvataju da je bilje koje niče i raste bez ljudskog uticaja pravo bogatstvo i da može biti izvor solidnih prihoda.
– Podgradčani imaju drugačiju tradiciju; oni vjeruju da će napuniti džep u voćnjacima, proizvodeći jabuku i krušku, ili gajenjem pšenice i kukuruza i prodajom svinjskog, jagnjećeg i telećeg mesa, ili mlijeka i mliječnih proizvoda – kaže Mile.
Kada se doselio sa Korduna njegove komšije su imale stada krava i ovaca, jata kokoški, gusaka i pataka. On nije imao ništa od toga. Nakon što je napravio kuću, Mile nije gradio štale, svinjce i kokošinjce, nego je krenuo na Kozaru, u šumu, da bere ljekovito bilje i gljive.
– Oni su se čudili meni, a ja njima. Niko nikog nije razumio – pripovijeda Mile.
Bogatstvo na Kozari
Prisjeća se kako su na Kordunu, u njegovom preduzeću, čitave porodice bile angažovane na berbi i sakupljanju šumskih plodova. I svi su mogli da zarade, od djece do baka.
– Ovdje ima mnogo vrijednih biljaka, postoji i tržište za to, samo je potrebno obučiti stanovništvo da prepoznaje šta treba brati, a šta zaobići. Valja savladati i postupak sušenja – objašnjava Mile Božić.
Još dok je živio na Kordunu dolazio je u zavičaj svoje supruge, jer je imao široku mrežu za otkup bilja.
– Znao sam kakvo bogatstvo kriju Kozara i Potkozarje i upravo zbog toga sam odlučio da se naselim baš u Podgradcima – objašnjava Mile.
Na vratima terenskog vozila, koje Božići voze i drumom i šumom, pored fotografija gljiva ispisano je Nadino i Milino ime i brojevi telefona.
– To je naša pokretna reklama. Nikakav drugi marketing nam nije potreban – kaže Mile.
Sezona
Njegova supruga, koja je, priznaje, u početku bila malo sumnjičava, sada je sigurna da je dobro što su odlučili da se i na novom kućištu posvete baš ovom poslu.
– U ovom dijelu Kozare ima mnogo ljekovitog i korisnog bilja. Uz gljive, tu su i šipak, lipa, zova, glog, bagrem… Iako u svakom dvorištu i na svakoj livadi ima biljaka od kojih se može napraviti dobar čaj ili melem, naš narod to ne cijeni, pa češće idu u prodavnicu ili apoteku nego u berbu – kaže Nada.
I ona je, kao i njen suprug, sada ubijeđena da je i za zdravlje i za egzistenciju najbolje koristiti ono što priroda pruža. Zato su Božići odlučili da, uz povrće, na svom imanju gaje i ljekovito bilje, kako bi obogatili svoju ponudu.
– Može se od toga lijepo živjeti, zdravo se hraniti i disati bez smetnji. Jedino je teret u nogama. Jer, valja svuda stići i sve poslove obaviti kako valja i na vrijeme, a to baš i nije lako – priznaje Nada.
Mile i Nada se pripremaju za sezonu berbe gljiva i nadaju se da će ona biti uspješna, kao i prethodnih godina.
– Od gljiva se može lijepo zaraditi. Proizveo sam i rakiju od gljiva i po tome sam jedinstven u cijelom kraju – hvali se Mile.
Dodaje da crijemuša, koprive, maslačka i drugih biljaka na Kozari i Potkozarju ima skoro tokom cijele godine, ali kad su pečurke u pitanju glavni posao je u proljeće.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu