Ljubiša Samardžić dobitnik je brojnih nagrada iz oblasti glume, televizije i kulture u kojima je ostavio neizbrisiv trag.
Ljubiša je kao mladić živio u siromaštvu, rano je ostao bez oca, ali nikada nije prestajao da se divi svojoj majci, koja mu je bila najveća podrška, iako je imala mizernu rudarsku penziju. On je iz bijede u kojoj je živio uspio da izvuče samo najbolje, te da nikada ne skrene s pravog puta, puta koji ga je učinio jednom od najvećih legendi koju je srpska kinematografija imala. Glumac je ovako pisao o tom periodu:
– Maj 1973: Kad se vrijeme mijenja, stegne me reuma: svrbi i burgija u oba ramena, tišti me zglob desne ruke… Ako ne za lijepa vremena, a ono bar tada, sjetim se tabli leda koje sam u šesnaestoj godini vukao na leđima, za sladoled od koga smo živjeli moja pokojna majka, Radmila, pokojna sestra Vida, moj brat Žarko i ja…
Otac Drago, radio je u rudniku “Jelašnica”, pet kilometara od Niške Banje u kojoj smo živjeli. Bio je jamski tehničar i svaki dinar male plate krvavo je zarađivao. Težak rad narušio mu je zdravlje i, 1948. umro je. Ostali smo samo sa minimalnom, porodičnom penzijom, od koje se, kako se onda govorilo, nije moglo ni umrijeti, a kamoli živjeti…
– Ja sam u stvari čovjek iz rudarske porodice, koji smatra da je taj rudarski hljeb zaista težak. Znam da sam kao dijete upamtio nešto veoma značajno, a to je poštovanje čovjeka po svaku cijenu i požrtvovanje za svakoga. Uvijek sam u igru unosio srce i iskrenost, želeći po svaku cijenu da mi se to vrati. Na sreću, ta moja iskrenost je bila presudna da imam veliki, ogroman kredibilitet autora i kod kolega – govorio je Samardžić.
Glumca težak život nije spriječio da upiše glumu, a u jednom intervjuu, na šaljivo pitanje novinara koliko padeža je znao kad je otišao na studije u Beograd, Smoki je, takođe na šaljiv način, odgovorio: Četiri. Ovaj odgovor nasmijao je sve prisutne, jer je priznao da je za ostala tri saznao kada je došao u Beograd.
Legendarni glumac poznat je pod nadimkom Smoki, ali malo je onih koji znaju zbog čega ga je dobio. Debitovao je 1960, a posljednji put pred kamerama se pojavio 2011. u filmu i TV seriji “Miris kiše na Balkanu” koje je i režirao.
Nadimak je dobio davne 1962. godine, zahvaljujući filmu “Peščani grad” u kome je igrao mladića po imenu Smoki.
U filmu slovenačkog reditelja Bostjana Hladnika igrao je jednog od dvojice drugara na ljetovanju koji sreću djevojku (Milena Dravić) samo u kaputu i bikiniju koja tvrdi da su joj ukrali novac i odjeću dok se kupala. Ona im se pridružuje, pomalo se ljubakajući sa obojicom, dok oni počinju da kradu zbog nje. Četiri godine kasnije Samardžić je ponovio ovu ulogu i u TV seriji “Smoki”.
Odigrao je više od sedamdeset filmova različitih žanrova, tokom gotovo trideset godina, glumio je glavne i sporedne uloge. Pored mnogobrojnih nagrada, za životno djelo dobija nagradu AVNOJ (1988), nagradu “Pavle Vuisić” (1995) i nagradu Akademije “Ivo Andrić” (2005) za uloge u jugoslovenskoj kinematografiji.
Ljubiša Samardžić preko 50 godina bio je u braku sa Mirjanom koja je devet godina bila mlađa od njega, a jednom prilikom otkrio je i kako su se upoznali:
Upoznao sam je na Bledu gde sam služio vojsku, a ona došla sa porodicom na letovanje. Bilo joj je 17 godina, meni 26. Kad sam shvatio da ispred sebe imam inteligentnu osobu koja u meni pokreće ljubav i strast, pokušao sam da je osvojim svim silama. Bilo je teško jer je ona smatrala da su glumci boemi. I njen djed, protojerej sremsko-mitrovačke crkve, govorio joj je: Jao, dijete. Pa gdje glumac? Ali, voljom, upornošću i ljubavlju uspio sam da je osvojim – izjavio je Samardžić koji je opisao romantične detalje iz njihovog bračnog života:
– I tako dvije godine. Vjenčali smo se 3. jula 1966, zatim smo dobili Dragana i Jovanu. I sve vrijeme ona me osmijesima ispraća i dočekuje. Mira je stub kuće, moj oslonac i velika pomoć u realizaciji svih filmova i serija. Kakva je naša veza danas, poslije toliko godina, rječito govori naše buđenje, kada se utrkujemo ko će prije da donese jutarnju kafu u krevet. Uz izležavanje i gustiranje kafe, i vijesti od kojih nam se diže kosa na glavi, razmjenjujemo misli uz najčešće suprotne stavove i komentare. Ta nesvakidašnja ljubav, prisnost, poštenje, ta brižnost, to je samo naše – govorio je slavni glumac.
Godine 1990. Siniša i njegov sin Dragan, koga su zvali Gaga, osnovali su producentsku kuću “Cinema Design”. Poslovni zalet prekinula je Draganova teška bolest. Gaga je preminuo u 34-oj godini života od leukemije sa kojom se čitava porodica Samardžić borila do posljednjeg momenta njegovog života
– Sve smo učinili da pobijedimo tu opaku bolest. Supruga Mira stalno se brinula o njemu, a ja sam danonoćno radio, snimao i slao novac klinici u Londonu. Da sam dopustio da me bol sruši, možda se nikad ne bih latio režije “Nebeske udice”. Svjestan sam da je moja priroda hazarderska, neukrotiva, da nosi rizik, ali bio sam siguran da ću svojim instinktom i upornošću snimiti ozbiljan film o bombardovanju Beograda onako kako sam ga ja doživio. Bombardovanje je pogoršalo stanje našeg sina, a i briga o njegovo dvoje male djece uvela nas je u novu agoniju. Za našu kuću najveća nagrada ovom filmu nije bilo ni učešće na Berlinskom festivalu 2000, ni njegova prodaja velikim svjetskim televizijskim centrima, nego trenutak u kojem je naš bledunjavi sin, poslije prve projekcije, sve to predvidio i iz kreveta nam ponosno šapnuo: Film će ti ući u takmičarski program Berlina! – rekao je Ljubiša kog je smrt sina slomila:
– Kad je Gaga odlazio, mislio sam da neću izdržati i da će mi uskoro doći kraj. Mira me prenula i trgnula, jer je bila svjesna da sam moralno pao, smršao, izgubio volju za bilo čime. Govorila mi je: Čovječe, život je smrt, upamti to! Nastavi da radiš jer ćeš u tome naći smisao opstanka. Bila je u pravu. Šteta što nije završila psihologiju – otkrio je čuveni Ljubiša.
Preminuo je u Beogradu, 8. septembra 2017. godine, u 81. godini.
Po sopstvenoj želji glumac je kremiran i njegova urna nije položena u Aleji zaslužnih građana, već na drugom dijelu groblja. Ljubiša je odlučio da počiva u porodičnoj grobnici, pored svog jedinca Dragana Gagija Samardžića, prenosi Kurir
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu