On je u ovo lijevčansko mJesto u kojem je rođen 1952. doselio prije tri godine, izgradio i uredio kuću u američkom stilu, napravio ranč za konje, koze, ovce, pse, guske, patke, kokoške… Ispred kuće pored bijelog „kadilaka“ dovezenog iz Amerike koji se presijava na Suncu je fijaker sa urezanim Vojinim imenom. Kupio ga je, veli, za 3.000 eVra u Bečeju.
Za mene nema većeg ugođaja i zadovoljstva od fijakera i konjske zaprege. Nedjeljom, praznicima ili kada mi padne na pamet, kada poželim malo provoda, upregnem šarene konje pa kroz Lijevče, od kuće do kuće, od sela do sela. O tome sam maštao u Americi, a sada napokon, poslije mnogo godina teškog rada u tuđem svijetu, mogu reći da sam ostvario svoje mladalačke snove – ispričao nam je Vojislav kojeg u Razboju svi oslovaljavaju Amerikancem, zbog decenija provedenih u toj zemlji i američkog pasoša u džepu. U ovu zemlju otišao je 1975. godine, u traganju za boljim životom.
– Imao sam 23 godine kada sam se otisnuo u svijet. Moja bivša supruga Bosiljka, od koje sam se poslije razveo, i ja, na poziv i preporuku njene sestre, krenuli smo na daleki put, u nepoznato. Bilo je teško odvojiti se od porodice, rodbine, komšija, svoga mjesta, ali nije bilo drugoga izbora – sjeća se Vojislav odlaska u Ameriku zaključivši da mu se čini kao da je sve to bilo sasvim skoro, gotovo juče.
– Nije bilo dobro niti bajno u toj Americi kao što smo očekivali. Pola godine nisam imao posla, u Ohaju je tada vladala velika ekonomska kriza, preduzeća su slabo poslovala, plate bile mizerne. To sam ubrzo shvatio zaposlivši se u metalskoj indsutriji. Nisam imao škole, nisam znao engleski jezik, svaka nevolja me snašla – opisuje Vojislav svoje prve dane, mjesece i godine u Ohaju. Htio je, veli, odmah da se vrati, ali nije imao novca za kartu, za putne troškove. Prolazilo je vrijeme, a on je u svemu napredovao, uklapao se u tamošnje društvo, liječio nostalgiju za zavičajem, ali svjestan da odatle nema gdje, nema kuda.
Tek kada je penzionisan, poželio je da se vrati i u Razboju, na zapuštenom ognjištu započne novu životnu etapu.
– Uvijek je u meni tinjala želja da se vratim, ali sam, zbog rata ovdje, tu odluku odlagao. Tek 2016. kupio sam kartu u jednom pravcu i došao da živim tu gdje sam i ponikao, na svome i među svojima. Nisam se pokajao, svakodnevica mi je ispunjena, imam mnogo životinja, u tome uživam, veselim se kada ih hranim, posmatram, među njima provodim mnogo vremena – objašnjava Vojo Amerikanac, svoje glavne preokupacije, svoju svakodnevicu.
On voli društvo svih generacija i svakome, zavisno od interesovanja, objašnjava suštinu života u Americi, njihove običaje, kulturu, način života. Stariji, njegovi vršnjaci su veoma znatiželjni jer mnogi nisu putovali tako daleko, kao Vojo.
Sa djecom iz komšiluka, sa školarcima često razgovara na engleskom jeziku da bi, kako kaže, provjerio njihovo znanje, a svoje da ne bi zaboravio. On u Razboju živi sam okružen uspomenama iz Amerike. Na vidnom mjestu su uramljene fotografije njegovog posinka Darka, njegove supruge Danijele, kćerki Gabrijele, Kristine i Ane.
– Živim sam, oni su u Americi ali se ne osjećam usamljeno. Uvijek mi poneko dolazi od rodbine poput sinovca Vladimira Jokića koji živi u Novom Sadu. Sa komšijama se lijepo družim, obostrano se pomažemo, dijelimo i dobro i zlo – opisuje Vojislav život u zavičaju, gdje, kako vjeruje, ptice najlepše pjevaju, vjetar miluje po licu, gdje šuma šapuće i gdje su ljudska lica najljepša.
Susret sa drugom iz JNA
Vojo je u krajem aprila ugostio Ljubišu Anđelkovića iz Ribarske Banje kod Kruševca. Njih dvojica su drugovi iz JNA, kada su 1973. godine vojevali u SMB uniformi u Mostaru. Ljubiša je bio vezista, a Vojo pješadinac.
– Dopisivali smo se nekoliko godina, ali je to vremenom zatajilo. Ipak, kod mene je uvijek postojala želja da Voju pronađem, da saznam gdje je, šta radi. Moji ukućani, supruga Mlađenka i snaha Katarina zvale su uredništvo emisije „Sve za ljubav“ kako bih pronašao druga iz JNA – priča Ljubiša.
Ista misao progonila je i Voju koji je bio uspješniji jer je posredstvom Interneta, prvi pronašao Ljubišu.
– Naše prijateljstvo ponovo je postalo kao nekada, poslije 40 godina – ispričao nam je Ljubiša koji je Voji došao u uzvratnu posjetu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu