“Škola je davno završila, školski praznici su skoro gotovi. Bila sam u posjetu teti u unutrašnjosti, otišla vidjeti mamu u Varšavi i sad sam se vratila. Ali ti ne znaš ništa od toga. Ti si tu ležao, ostavljen sam sa mojim mislima, ti čak ne znaš da imamo tajnu mobilizaciju, ne znaš da su Rusi potpisali mir s Nijemcima. Ne znaš da ljudi gomilaju i skladište hranu, da su svi pod uzbunom, čekaju na… rat”, zapisala je djevojčica koju zovu poljskom Anom Frankom 15. avgusta 1939. godine.
Tri godine kasnije, 7. jula 1942, opisuje krvavu realnost.
“Gdje god da pogledam, krvoproliće. Strašni pogromi. Ubistva. Svemogući Bože, koliko sam te puta ponizno molila, pomozi nam, spasi nas! Gospodine Bože, daj nam da živimo, preklinjem te, želim živjeti! Doživjela sam toliko malo od života. Ne želim umrijeti. Bojim se smrti. To je sve tako glupo, tako sitno, nevažno, malo. Danas se brinem o tome da li sam ružna, sutra možda više neću misliti uopšte”, zapisala je Renija Špigel u dnevnik.
Strašna noć
Njezn dnevnik je konačno objavljen, nakon što je 70 godina bio zaključan u sefu jedne banke. Dnevnik djevojčice iz Przemisla na jugoistoku Poljske desetljećima je ostao neobjavljen, jer njena majka i sestra, koje su preživjele Holokaust, nisu bile u stanju da se suoče s tolikom boli. Sad je knjigu objavio “Penguin” pod naslovom “Renijin dnevnik: Život mlade djevojke u sjeni Holokausta”.
Renija je rođena 1924. godine. Przemisl, danas grad s oko 60.000 stanovnika, bio je pod sovjetskom okupacijom do napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez u ljeto 1941. U julu 1942. je ubijena. Imala je 18 godina.
After four years of efforts here is Renia's Diary entering the conscience of the world ! Thank you everyone who took…
Posted by Renia Spiegel on Saturday, September 14, 2019
Objavljeni dnevnik pisala je od 14. godine. Dnevnik počinje u januaru 1939. Te godine je počeo Drugi svjetski rat. Ona opisuje bombe koje padaju na rodni grad, nestanak drugih jevrejskih porodica iz mjesta i formiranje geta u koji su vlasti tjerale preostale Jevreje.
“Čula sam zveckanje ključeva, otvaranje vrata. Ušli su. Još sam čekala. Onda su izašli, odvodeći ljude sa sobom, djecu, stare ljude… Cijela noć bila je strašna. Nisam mogla dočekati zoru”, zapisala je 6. jula 1940, opisujući kako su Rusi natjerali Jevreje iz mjesta na okupljanje i prozivku.
Većinu upisa počinjala je riječima “Bog i Bulus će me spasiti”. Bulus je bilo ime kojim je kao djevojčica zvala svoju majku Rozu. Tokom rata majka i osmogodišnja mlađa sestra živjele su u Varšavi.
Zapraszamy na filmhttps://www.facebook.com/events/2447633478842722/
Posted by RENIA SPIEGEL MOVIE on Friday, September 13, 2019
Renija je dnevnik ispunila pjesmama. Puno je pisala o svojoj prvoj ljubavi, momku koji se zvao Zigmunt Švarcer. Prvi put su se poljubili nekoliko sati prije nego što su nacisti stigli do Przemisla.
Tri pucnja
Zigmunt je bio tu i da zabilježi što se dogodilo s Renijom Špigel. U julu 1942. nacisti su otkrili da se skriva na jednom tavanu nakon bijega iz geta. Dnevnik je ostao kod Zigmunta, koji je zapisao posljednje redove u njemu: “Tri pucnja! Tri izgubljena života! Sve što mogu čuti su pucnjevi, pucnjevi”.
Zigmunt je deportovan u Aušvic. Renijin dnevnik je prije toga sklonio kod poznanika. Kad se kao preživjeli logoraš dokopao Sjedinjenih Država, organizovao je da mu dnevnik pošalju u SAD.
Rukopis svoje prve ljubavi predao je 1950. Renijinoj sestri Elizabeti i njenoj majci Rozi, koje su živjele u Njujorku.
Elizabet nije bila u stanju da pročita dnevnik pa ga je spremila u sef jedne banke. Njena kći Aleksandra Belak vršila je pritisak na nju da ga prevedu na engleski i objave kako bi ga cijeli svijet mogao čitati. Pa i ona, jer ju majka nije naučila poljski.
Elizabet danas ima 87 godina i još nije pročitala cijeli dnevnik. I 70 godina poslije to je za nju suviše bolno. Pročitala je samo jedan dio, prenijela je Aleksandra Belak za CNN.
– Plakala sam sve vrijeme – kaže ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu