To su momenti kada, ma koliko se trudili da ih maskiraju nacionalnom brigom, fotelje isplivaju kao nasušni i jedini vječiti prioritet većine u vlasti, ali i opoziciji. Ti momenti su Andrea Dorić, ti momenti su kompenzacione poslaničke liste, ti momenti su koalicioni dnevni red Petra Đokića sa funkcijama kao prvom tačkom…
Lažni moral i vještački patriotizam doveli su nas dotle da se pravimo kao da ništa ne znamo. A onda, kada funkcionerka SP (kojoj bi bilo bolje da je nastavila da bude ćutolog) iskreno prizna da ju je partija zaposlila u „Puteve“ i u APIF, desi se izliv narodnog i medijskog bijesa: Šok! Pa da li je moguće! Ovo je kriminal!
Jeste, to je kriminal, za koji je gospođa kriva u toj mjeri što je pristala da plovi njegovim vodama. Pravnica koja je pristala na bezakonje. Ona je zapravo „samo“ simbol, portparol nakaradnog sistema vrijednosti koji smo odavno, baš kao i ona, prihvatili za važeći. Prihvatili da nam desetak ljudi u Republici zarobi naše resurse, a onda nam ih dijeli na kapaljku, ucjenjujući nas da glasamo za njih. Prihvatili da ćutimo na šikaniranje neistomišljenika, na kupovinu papaka, prihvatili da za tri mjeseca nesigurnog posla šefu donesemo 100 glasova.
U tom sistemu je partija Bog Otac, koalicija Sin, a koalicioni sporazum Sveti Duh. Kada vjerujete u ovo trojstvo, možete sve: sasvim je normalno da vam prvo radno mjesto bude u Vladi, iako ste glupi da napišete da je Srpska „demografski stabilna“, možete da sjedite na više funkcija jer ste “toliko pametni” da se bez vas ne može, možete da imate više državnih ljubavnica (iako ličite na sve osim na ljubavnika), imate pravo da na društvenim mrežama budete nepismeni lider, da političke neistomišljenike kunete poplavama ili da hvatate ajkule.
Možete normalno da rasprodajete rudnike, fabrike i koncesije fantomskim firmama, kao da života nema poslije oktobra…
Ako sve to možete, šta su, ne jedan, nego dva konkursa na kojima vas je progurala partija. Za svaki slučaj, da se osigurate, po ugledu na svoje lidere i stranačke kolege na famoznim kompenzacionim listama.
Jer „sigurne“ funkcije, koje bi u parlamentima trebalo da nadomjeste ono što nedostaje, recimo da posluže za afirmaciju mladih, čestitih kadrova, koji od tajkuna i kapitalaca na listama nemaju šansu, razgrabljene su od strane onih koji se kunu da ih narod voli. Toliko ih voli da nisu sigurni da će proći na redovnim listama, pa su se obezbijedili po dva osnova.
Jer, kakva bi to politika bila bez Viškovića, Borenovića, Crnatka, Stevandića, Stanića, Skoke… Ko bi branio Srpsku kada Bakir krene robotima?!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu