Pričali su ljudi bajke, ali ova nije bila sa srećnim krajem, kaže on.
-Prije dvije godine odlučio sam da odem u Kanadu kako bih započeo studije iz oblasti biznisa, jer me preduzetništvo jako zanima. Ljudi često o inostranstvu pričaju veoma bajno, stvara se slika neke idilične sredine i imaš utisak da svi lijepo žive. Vjerovao sam da ću ostvariti neki savršeni balans između studiranja, rada i života – priča Đorđe.
Kako kaže, razne poslove je radio, samo ne one koji su mu primarno zanimanje.
-Bavio sam se raznim poslovima, od dostavljača hrane do radnika na gradilištu, preko radnika u piceriji, čistača skladišta, snimio sam i jedan spot – priča on.
Jedna stvar će mu ostati urezana, uprkos lošem iskustvu
-Uh, najjača stvar je bila kada sam prodao auto Azerbejdžancu. Stajao sam na parkingu poznatog supermarketa i čekao da se pojavi kupac, a iz auta je izletio Indijac, Azerbejdžanac i još dvojica likova. Krenuli su da kruže oko mog auta, ovaj je odmah jedan sjeo i krenuo da ga voza po parkingu, baš čudna situacija.
-Na kraju toga svega pregovarali smo za cijenu, dogovorili se i pozvali me kod njih na žurku. Prvo sam mislio da će me prodati u bijelo roblje ili ko zna šta uraditi, ali sam otišao jer su djelovali kao kraljevi. Na kraju je došao i moj tadašnji cimer i napili smo se sa njima – prisjeća se Đorđe.
Otišao sa dosta novca, a ostao u minusu
-Dani su bili veoma radni. Ustajao bih ujutru i pravo išao na posao, a najgore mi je bilo kada bih imao predavanja. To je baš bilo naporno. Imao sam period kada sam radio čišćenje zapaljenog Valmarta. Otišao bih iz stana u 18h, a vraćao se sutradan u 10h. Katastrofa period. Baš u toj jednoj smjeni stiglo mi je obavještenje da sam u minusu 50 dolara na bankovnom računu, a otišao sam sa par hiljada.
U jednom trenutku, priča, prešli su u stan koji je imao pogled na cijeli grad, bila je zapadna strana.
-Toliko sam radio da dvije nedjelje nisam vidio zalazak sunca zbog koga sam se radovao kada sam potpisivao ugovor o zakupu stana – izjadao se Đorđe.
U Kanadi nije mogao, a u Srbiji je stvorio svoj mali biznis
-Da se razumijemo, ovdje radim možda i više, ali vodim svoj biznis. Niko nije znao da dolazim, jedino roditelji. Htio sam da iznenadim sve i baš su se iznenadili. Svi su se obradovali, naravno bilo je pitanja otkud se vraćaš i tako dalje.
– Vratio sam se odmah i da sviram nazad sa svojim bendom (muzičar sam već preko 10 godina) nastavio sam sa širenjem svog posla ovdje i evo sad već neke dvije godine veoma uspješno vodim svoju firmu koja se bavi kreiranjem sadržaja za društvene mreže i imam produkciju koja se bavi snimanjem spotova, reklama i slično – priča Đerić.
Osjećaj sigurnosti, jedino ima, kaže u Srbiji
-Srbija nudi bezbrižnost, ali ne u ekonomskom smislu, znaš da uvijek imaš nekoga ko će ti pomoći. Znaš da je ovo tvoja zemlja i taj osjećaj sigurnosti ne može da se opiše. Takođe ljudi ne shvataju koliko je Srbija zapravo bezbjedna, u Kanadi koja je opet za razliku od SAD daleko bezbjednija, nećete vidjeti osobu koja šeta ulicama noću. Centar je pun homelesa i narkomana i nije preporučljivo ići nigdje u tom periodu – objašnjava.
Gdje vam puno obećavaju, savjetuje – ponesite malu kesu.
-Nemojte ići sa prevelikim očekivanjem, nemojte ići sa stavom dolazim iz katastrofa zemlje. Poštujte i cijenite zemlju iz koje dolazite. Iznjedrila je mnogo značajne ljude i iznijela je mnogo velike stvari – zaključio je on, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu