Doroti ima 103 godine, a Tim 102, a upoznali su se još u tinejdžerskim danima. Prošle godine su se uselili u starački dom, kada su konačno odlučili da se isele iz svoje porodične kuće. Tim je naveo da je u 95. godini odlučio da više ne vozi, a u simbolično vrijeme je prestao da svira kornet, koji je njegova “druga ljubav”.
Upoznali su se kada su imali 18 godina, a vjenčali su se u 21. godini, tokom Drugog svjetskog rata. Za vrijeme rata je Doroti radila u vojnoj fabrici, na odjeljku za pravljenje dijelova za avione. Tim je bio šegrt i često je imao zadatak da popravlja mašine koje je Doroti koristila u radu.
Prisjetio se kako bi se vozio biciklom do Dorotine kuće kako bi se vidjeli, ali da je uvijek “kasnio, zbog ratnih letjelica koje su svako malo prelijetale i sirena koje su se palile”, pa je morao da nađe zaklon.
– Srećom pa smo u vrijeme rata bili mladi i izdržali smo to mračno doba, sirene i bombe koje su jednom pale veoma blizu nas – navela je Doroti.
Kažu da se “nikad nisu svađali”, sve vrijeme dok su bili u braku, iako su priznali da su ponekad “možda imali različita mišljenja”. Nakon što su se vjenčali 1942. godine, njihova prva kćerka Kerol rođena je 1943. godine, a druga kćerka Sju je stigla 1947. Nažalost, Kerol je umrla 1985. godine.
Porodica se 1954. preselila u selo Elmston, u blizini Kenterberija u Kentu, gdje su kupili farmu voća.
Jedan mali savjet koji je par poručio svim parovima, bio je da što češće provode vrijeme napolju i putujući zajedno. Oni su imali brodić kojim su često obilazili Evropu.
– Stekli smo mnogo prijatelja i imali smo sreće. Francuska je bila naše omiljeno mjesto za odmor. Kada smo doselili u Kent, pravila sam svadbene torte za prijatelje i porodicu pored pomaganja na farmi – navodi Doroti.
Na pitanje šta bi savjetovali ljudima koji sanjaju o dugom i srećnom braku, Tim je rekao:
– Ne možete da ukažete na jednu stvar, ali ako ste zadovoljni životom i svojim partnerom, bićete dobro – poručio je on.
Sada su srećni prabaka i pradjed troje praunučića, ali su naveli da je veoma čudno bilo da “izgube nezavisnost” preselivši se u starački dom. Međutim, navikli su se i na to. Opisali su da su svi veoma ljubazni, da se brinu o njima i da se trude da svaki dan tamo posmatraju kao odmor, zbog čega su i srećni što su tamo.
Na pitanje kako je to imati 102 godine, Tim je šaljivo odgovorio da je to “jednostavno nepotrebno”.
Osoblje staračkog doma nisu vjerovali da su prešli jedan vijek života, jer još uvijek idu na organizovane treninge, Tim ih sve zabavlja pričama o njegovom životu i vragolijama koje je imao, dok Doroti obožava da izdvoji vrijeme za knjige i slagalice.
– Kao dom, osjećamo se privilegovanim da brinemo o paru koji je u braku toliko godina i svi uživaju da slušaju njihove priče – navodi osoblje, prenosi TheSun.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu