Njemu je tada Apelacioni sud u Beogradu kaznu zatvora smanjio uz obrazloženje da će ova kazna u dovoljnoj mjeri uticati na njega da ne čini ista ili slična krivična djela, međutim…
Četvorica navijača Rada, Bojan Hrvatin, Aleksandar Kovačević, Goran Pantelić i Aleksandar Pavlović, su 4. avgusta 2005. godine na željezničkoj stanici u beogradskom naselju Rakovica, noževima, šipkama i kamenicama ušli u voz, znajući da su u njemu navijači Voždovca.
Hrvatin je tada ubio Bojana Majića sa tri uboda nožem, međutim, tada je uslijedio niz u kojem je na kraju kazna Hrvatina prepolovljena.
Na prvom suđenju u decembru 2009. godine, Hrvatin je osuđen na 30 godina zatvora, dok je Kovačević osuđen na tri, Pantelić na dvije i po godine, a Pavlović na godinu dana zatvora, ali je ta presuda ukinuta.
Potom, Hrvatin je 7. juna 2011. godine pred Višim sudom u Beogradu na ponovljenom suđenju osuđen na 30 godina zatvora zbog krivičnog djela – teško ubistvo, dok je Kovačević osuđen na osam godina i 11 mjeseci, a Pantelić i Pavlović na godinu i po zbog krivičnog djela – učestvovanje u tuči.
U martu 2012. godine, Apelacioni sud u Beogradu je pravosnažno Hrvatinu prepolovio kaznu sa 30 godina na 15 godina zatvora, dok je ostalu trojicu optuženih oslobodio optužbe za učestvovanje u tuči zbog zastarjelosti.
U obrazloženju odluke, navodi se da će “kazna od 15 godina u dovoljnoj mjeri uticati na Hrvatina da ubuduće ne čini ista ili slična krivična djela”, a sud je naveo da je imao u vidu da “na strani okrivljenog nije bilo otežavajućih okolnosti”.
Ulazak u klan
Pošto je nekoliko godina prije hapšenja izašao iz zatvora u kojem je ubio zbog ubistva, navodno je dobro poznavao braču Budimir koji su istaknuti pripadnici ovog klana.
On je u Tužilaštvu ispričao da je želio da se prikloni kriminalnoj grupi koja je “držala” beogradsko podzemlje i slovila za najopasniju u Srbiji. Zbog toga, pristao je da, kako je sam ispričao, “okrvari ruke”.
Hrvatin je Tužilaštvu rekao da mu je Miloš Budimir, Belivukov čovjek od povjerenja, na jednom sastanku pokazao fotografije dva korita u kojem se nalazilo raskomadano tijelo. Kako mu je Budimir ispričao, u pitanju je bilo tijelo Aleksandra Gligorijevića Pukija, inače nekada bliskog Veljinog saradnika kog je odlučio da ubije jer je sumnjao da mu “radi o glavi”. Svjedok-saradnik je tužiocu ispričao da je, nakon što je vidio stravične fotografije, rekao Budimiru da ga zovu kada budu ubijali sljedeću žrtvu!
– Ja sam mu tad rekao: “Ajde vidi znaš malo, ono, ako bude tako nekad da učestvujem i ja” jer su bile neke priče da treba da se “okrvimo” i dok se ne okrvimo – nema tu povjerenja. To je jednostavno tako na ulici – rekao je svjedok-saradnik.
On je ispričao da mu je Marko Budimir na to rekao: “Biće, biće toga još, imamo ih još”.
Ubistvo Goksija
Kako je rekao, nedugo poslije toga Hrvatinu je povjerena važna uloga u novoj likvidaciji – njegov zadatak bio je da namami navijača Gorana Veličkovića Goksija.
Goran Veličković zvani Goksi, bio je navijač i vođa grupe “Jang bojs”, ali pored toga što je bio u sukobu sa Belivukom, imao je navodno i značajnu poziciju u podzemlju.
Hrvatin je u tužilaštvu ispričao da je nakon što je izašao iz zatvora, sklopio dogovor sa Goksijevim saradnikom oko prodaje marihuane. Kada je pokušao da se prikloni Belivukovom klanu držali su ga “na oku”. Vrlo brzo su saznali da poznaje Goksija i da ga “ima na Skaju”. To je bila njegova “ulaznica u klan”.
– Kada smo se vidjeli na stadionu, ja sam bio upitan onako drugarski: ‘Što ne reče da imaš “Žutog’ (Goksija) na “skaju”? – ispričao je Hrvatin.
On je dodao da su mu saopštili da je Goksi u tim njihovim pričama bio sa njima i da su ga “gotivili, pogotovo Velja.
– On ga je volio ga je kao brata (…) Saznali su da je htio da ih zavrne, da im možda podmetne bombu ili negdje da ih ubije i da je on na vezi sa škaljarima, odnosno ovim Filipom Koraćem – rekao je.
Hrvatin je ispričao da je odlučio da “stavi po strani” parnertvo sa Goksijem koji mu je, osim dobrih partnerskih odnosa, pronašao i ljekara kada je imao povredu ruke i odlučio da ga “navuče” u Ritopek kako bi ga ubio klan Velje Nevolje.
Veličković je inače mjesecima zadavao muke Belivuku jer ga nije bilo lako namamiti jer je bio jako pažljiv i nepovjerljiv. Hrvatin mu je ponudio da mu proda pištolj i Goksi je “nasio”. Krenuo je na sastanak u centru Beograda sa Hrvatinom, kako je vjerovao, svojim saradnikom, i ne sluteći seo u “smart” kojim ga je odvezao nedaleko od Smederevskog puta. Tu ih je presrela Belivukova grupa, otela ga i odvezla pravo u Ritopek.
Mesar kolekcionar slika ubistava
Hrvatin je ispričao da ni tada, iako je želio, nije prisustvovao ubistvu, ali je dobio informacije “iz prve ruke”. Kako je rekao, Marko Miljković, “desna ruka” Velje Nevolje, prepričao mu je događaj i rekao mu da se “Goksi držao najbolje od svih”.
– Miljković mi je rekao da je on to prihvatio, da je znao šta se sprema. Kada je video njega da dolazi sa sjekirom, da je samo legao sam, znači nisu ga namještali ništa, da je čak sam i glavu namjestio. Kaže da ga je dobro udario jedanput, da nije bilo potrebe da udara drugi put – ispričao je Hrvatin o ubistvu Goksija.
Da situacija bude još užasnija, rekao je i da je Goksi u posljednjim sekundama života pitao za njega.
– Goksi je pitao Miljkovića šta je sa mnom, rekao je kao “nemojte njega, on nema nikakve veze, tek je izašao iz zatvora” – ispričao je Hrvatin.
Nakon ubistva, Belivukova ekipa je, ispričao je svjedok-saradnik, Filipu Koraću slala poruke sa Veličkovićevog telefona.
– On je nas odmah poslije prve – druge poruke provalio – objašnjava Hrvatin.
Odmah zatim su mu poslali sliku Veličkovićevih leđa na kojim je bilo nožem urezano “Korać pi*ka”.
Hrvatin je u Tužilaštvu ispričao i da je Miljković njemu otkrio da njega tribina ne interesuje i da je u telefonu imao veliku kolekciju izmasakriranih ljudi, ali da nisu u pitanju samo njihove žrtve.
– (Miljković) je rekao da njega u stvari (Partizanova) tribina i ne interesuje. Njega više interesuju ti ulični poslovi, gdje je napomenuo da ga poslovi sa drogom ne interesuju, da ga interesuju samo poslovi oko planiranja ubistava – rekao je Hrvatin.
On je rekao da je Miljković, inače poznat pod nadimcima “Zver” i “Mesar”, u svom telefonu čuvao sve fotografije jezivih zločina.
– Volio je da te (slike) drži u telefonu, ne znam iz kog razloga, ali je volio i imao je pun telefon tih slika – i onoga što mi nismo radili. Imao je slike koje su uradili kontra, pa su slali nama“, objasnio je i dodao: “trup cijeli sa odsječenom glavom, tu konkretnu sliku mi je pokazao i rekao da to nismo mi uradili, već škaljari”, piše Blic.
Sklopio sporazum
Hrvatin je zbog svojih saznanja prvi odlučio da progovori, pa je tako sklopio sporazum sa Tužilaštvom za organizovani kriminal, te dobio status svjedoka-okrivljenog i robiju od 15 godina zatvora.
S obzirom da je sklopio sporazum, Hrvatin će morati da odgovori na svako pitanje morati da odgovori
To znači da će nakon njegovog svjedočenja pitanja postavljati osim tužioca, sudije, ali i advokata porodice ubijenih, svi sa optuženičke klupe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu