Kroz brojne patnje prikazan je težak položaj žena u srpskom patrijahalnom društvu i konačno se progovorilo o onome o čemu se vijekovima šaputalo, a to su običaji koji su obilježili generacije i stvarali iskrivljene slike društva, a običaj koji je bio najstrašniji i najjeziviji za svaku mladu ženu je svakako snohačenje. Opšte je poznato da su svadbeni i bračni običaji bili posebno čudni, jer se mladenci uglavnom ništa nisu pitali, a žene su bile u posebno nezavidnom položaju u odnosu na muškarce. Portal Žena Blic već je pisala o brojnim običajima pored snohačenja, kao što je svođenje, ali i levirat, kao i o mnogim drugim koji su današnjem svijetu krajnje nebulozni.
Međutim, kako ni naša istorija nije kratkog daha, tako ni spisak bizarnih običaja nije mali, a ovo su neki od najčudnijih običaja kod u Srbiji:
Tobelje
Kao što za sve postoji izuzetak, tako je postojao i kada je upitanju bila udaja, naime, ponekad se dešavalo da djevojka ne može ili ne smije da uda, jer u njenoj kući nema muškog potomka. Zbog toga se ona zavjetuje da nikada neće da stupi u brak. Oblači se kao mučko i dobija muško ime, a zatim kao “muškarac” preuzima sve važne poslove u kući i time nastavlja kult svoje porodice, makar za još jednu generaciju, na taj način je živjela kao muškarac i održavala patrijahalni sistem.
Crna svadba
U posljednje vrijeme je sve više govora o ovom krajnje bizarnom običaju sa Istoka Srbije. Dakle, crna svadba se odnosi na pretvaranje pogreba u svadbu. Ukoliko premine momak ili djevojka koji nisu stigli da stupe u brak tokom života, onda se dovodila osoba surpotnog pola na sahranu. Pokojnik i osoba koja se vjenčava sa njim se oblače u svadbeno odijelo, a zatim se obavlja ceremonija stupanja u brak koji je pratila i muzika.
Vjeridba u kolijevci
Vjeridba u trbuhu ili kolijevci podrazumijeva održavanje prijateljstva među porodicama. Naime, očevi su se dogovarali da njihova djeca, pod uslovom da im žene ostanu trudne u istom ili približnom trenutku, kad odrastu stupe u brak, a ukoliko se desi da su ta djeca istog pola, onda bi postali pobratimi ili posestrime. Ovakvi usmeni ugovori su bili realizovani, jer nije mogla da se pogazi roditeljska riječ, što svjedoči o važnosti prijateljstva, kumstva i drugih veza koja su važne u srpskoj tradiciji, toliko da dosežu i pomalo radikalne odluke, kao što je na neki način i ova.
Otmica
A da tradicija često umije da bude i “praktična” govori ovaj, pomalo bezazleni običaj. Naime, posebni oblik stupanja u bračnu zajednicu jeste otmica, koja može biti prividna ili prava.
Prave otmice nisu bile čest slučaj kod nas, jer su postojale oštre zabrane i kazne za počinioce. Dakle, momak je bez ičije dozvole i odobrenja odvodio djevojku, sam ili sa prijateljima, a često su sa sobom nosili oružje, jer nije bila rijetkost da roditelji pripucaju na otmičare.
Prividna ili dogovorena otmica izvodila se sporazumom između momka i djevojke, često u dogovoru sa roditeljima. Razlozi ove otmice su uglavnom bili izbjegavanje troškova prosidbe i svadbe.
Poligamija
U pojedinim kulturama i vjerskoj tradiciji, ovaj oblik zajednice je prihvaćen i zastupljen, međutim, u hrišćanskoj tradiciji nije i strogo se osuđuje.
Iako se ovaj oblik bračne zajednice dešavao rijetko, ipak je zabilježeno nekoliko slučajeva. Ovaj običaj je podrazumijevao da muškarac ima pravo da se oženi sa više žena. Zanimljivo je to da su u Vojvodini ovi slučajevi zabilježeni i u prvoj polovini osamnaestog vijeka.
Ipak, ovaj običaj je bio protiv zakona, pa se svako ko je otkriven, bio kažnjavan. Međutim, pripadnicima višeg staleža se gledalo kroz prste kada je u pitanju ovaj običaj.
Strndžanje
O Vlasima i njihovim običajima zaista postoji mnogo priča, ali ova je po nečemu posebna. Ovaj običaj se vezuje za homoljski region, koji prate razna predanja. Naime, žene iz Homolja, su uvijek imale slobodu ljubavnog života. U Homolju se, kako oni kažu, “ženino išetavanje iz braka” odnosno, prevara ne smatra smrtnim grijehom. Nije se smatralo smrtnim grijehom ni po primanju hrišćanstva, a kako kažu, ni dan danas. To se u tom kraju zove “ženino umijeće života”. Zanimljivo je to da su žene imale su slobodu da zavode i da budu zavođene. A s obzirom na sve to postojao je običaja koji se odigravao jednom godišnje, na takozvani Biljani Petak, a zove se strndžanje.
Na Strndžanje je mogao da dođe ko god hoće iz sela, i stari i mladi, i djevice i one koje to nisu, otac i kćerka, sin i majka.
U jednu pećinu nadomak sela, najstariji muškarac uđe i zapali vatru koja će moći da traje cijelu noć, da bi ugrijali pećinu i da bi ljudi mogli da se vide. Uslov za učesnike strndžanja je da svi nose maske i da se ne zna ko je ko, a pored toga svi su morali da šapuću. A zatim bi počeo intimni čin, u kom je mogao da spava ko god je sa kim htio.
Ljubavnici su se birali po figuri, tačnije u literaturi se navodi da su birani “po veličini grudi ili veličini polnog organa u pantalonama”. Partneri su se mijenjali dokle god su imali snage, a po završetku svako se oblačio i izlazio sam u noć, krijući svoju masku da se ne sazna o kome je riječ, jer je dolazilo i do incesta. Svake godine se pravila nova maska, a stanovnici ove regije su cijele godine dana čekali ovaj događaj, jer im je pružao izvjesnu slobodu. Iako je krajnje bizarno, njima nije pravilo veći problem od ponekog slomljenog srca ili neke trudnoće, piše Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu