Korijen i značenje riječi lapot (lap) je staroslovenskog porijekla, a označava gubljenje, iščezavanje, nestajanje. Sličnost sa ovom rječju kada je u pitanju oblik i značenje imaju: lapoti, lapara, izlapio …
Lapot je mitski običaj senicida u Srbiji, odnosno ubijanje roditelja ili starijih članova porodice, onda kada njihovo izdržavanje postane preveliki teret za porodicu. Prema pisanjima T. R. Đorđevića iz 1918. godine o običajima brdskih predjela okoline Zaječara, ubistvo bi bilo izvršavano sjekirom ili motkom, i cijelo selo bi bilo pozvano da prisustvuje događaju. U nekim mjestima bi stavljali kukuruznu kašu na glavu osobe prije ubistva da bi na taj način pokazali kako kukuruz ubija starce, a ne oni sami.
Ova legenda ima svoj korijen u narodnim pričama o rimskoj vlasti i lokalnim tvrđavama kojima su gospodarili, a antropolog Senka Kovač u jednoj studiji o starenju pominje da se u Istočnoj Srbiji imenom “lapot” naziva običaj ubijanja starih.
Ovaj običaj je bio zastupljen u Istočnij Srbiji, makedonskom Torbešiju (oblast Skoplja), dijelu Crne Gore (pleme Pješivac npr.) i zapadni dio Bosne i Hercegovine. Ubijanje su najčešće vršili njihovi sinovi i rođaci uz prisustvo cijeloga sela. Seoski telal bi išao od kuće do kuće i vikao “Lapot je u toj i toj kući, dođite na podušje.”
Na različite načine su ubijali starce, pa se tako u Homolju praktikovalo odrubljivanje glave sjekirom ili plugom, u Timoku ubijanje motkom, u Makedoniji su klali, u Crnoj Gori udarali sjekirom u potiljak, dok su u Bosni trovali. S obzirom da su vjerovali da ih poslije smrti čeka bolji život, starci su se pokoravali ovom drevnom običaju, pa sinove čak i blagosiljali “Sine moj, da si živ i zdrav mnogo godina i da dočekaš starost, pa i tebe sin ovako da isprati na onaj svijet.”
Mit ili stvarnost
U studiji objavljenoj 1999. godine Bojan Jovanović tvrdi da su prethodni antropolozi poput Trojanovića, Đorđevića i Čajkanovića pomešali mit sa stvarnošću i da je dobro poznata priča o unuku koji je sakrio svog dedu da bi ga zaštitio od lapota posle loše žetve, vraćajući ga potom u selo gde je mudrost starog čoveka pomogla da se preživi, služila upravo kao osnova za utemeljenje mišljenja da stari ljudi treba da budu poštovani zbog svog znanja i zbog mudrih saveta, prenosi Blic Žena.
Postoji i legenda da je sin ubio svoga oca, pa ga je pomoću kuke vukao do groblja. Vodio je i svoga sina. Kada su stigli do groblja on htjede da baci kuku ali mu dijete reče “Ne bacaj kuku! Biće mi potrebna kad ti ostariš.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu