Da se o tome pričalo prije pet ili deset godina sigurno bi imalo uticaja, ali danas više nema. Možda će to zaustaviti one koji budu planirali otići za nekoliko godina, ali ove koji se danas pakuju i čakaju da im Njemačka otvori vrata sigurno neće.
Mnogi ljudi su umorni, razočarani, bijesni i ogorčeni na situaciju ovdje, a da plate više nisu bitne pokazuju i primjeri dobro situiranih porodica koje su napustile BiH. Kažu ljudi, „neću da mi djeca rastu ovdje, neću da mrze i da slušaju i gledaju kako im se govori da ne mogu uspjeti bez stranke“.
Dugo već ovdje nisu bitne samo plate, nego i duh koji je ljudima uništen.
Preživjeli bismo mi i sa prosječnom platom od 800 KM, ali da imamo posao. Međutim, ne može se doći na red od stranačkih pulena i ljudi koji su dobili radno mjesto za nekoliko glasova na izborima. Meni, kao građaninu BiH, nikakvi novi programi ne garantuju da će biti bolje sve dok na univerzitetima predaju profesori sa plagijat doktoratom i dok nas vode ministri s krivičnim prijavama.
Mislim da našim ljudima treba mnogo manje da ostanu nego da odu, ali ni to nemaju. Samo malo poštovanja, novih radnih mjesta i nade da će biti bolje, zadržali bi mnoge ljude, koji stvarno vole svoja rodna mjesta. Međutim, ne može patriotizam na prazan stomak.
Na kraju, ako država nema razumijevanja za kvalitete njenih ljudi, zašto bi ljudi imali razumijevanja za kvalitete države?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu