Oni dolaze da se ovdje uvjere u ljepotu, bistrinu i čaroliju Sane koja teče iz podgrmečkog kraja i Une, koja se ovdje valja u talasima, kao zrelo klasje rodne njive na vjetru, od Bihaća pa do ušća u Savu kod Kozarske Dubice.
Una na latinskom jeziku treba da znači jedna, ili jedina, ili – možda jedinstvena, pa bi, prema tome bilo: Una – jedinstvena Rijeka, davno je zapisao pripovjedač i romansijer Ćamil Sijarić. A ona – po svojoj ljepoti, po svojim virovima, slapovima, po svome toku i svome hodu to i jeste: lijepa i možda najljepša naša rijeka.
– To je jedna naša hladna voda, za razliku od Sane, koja je topla; to je jedna naša čista i bistra voda, za razliku od Save, koja se muti. To je voda koja se slila s gorja kao rosa sa lista i zemljom potekla kao njen ukras – kao nijedna druga rijeka, kao jedina – kao Una! – opisao je Sijarić ovu rijeku u gradove na njenim obalama. Proročki je pisao o Uni, pa kazao:
– Oni koji ne umiju da vole neka na Unu dođu – i zavoljeće; oni koji ne umiju da pjevaju, neka na Unu dođu – i propjevaće; oni koji ne zbore – prozboriće kraj Une, oni koji ne čuju – pročuće kraj Une, oni koji ne vide – progledaće kraj Une! Može oko ove vode da bude sve ružno, ona će – Una, jedina i jedinstvena, biti i tada lijepa; može oko ove vode da bude sve tužno, ona će – Una, jedina i jedinstvena biti i tada vesela; može oko ove vode da bude tmurno, mračno i plačno, ona će – Una biti i tada puna plavih boja, prelaziće hitro preko kamena, gradiće virove i slapove, ulaziti u nov kraj da ga orosi, a kraj je “krajiški”, ona ljuta Krajina o kojoj se pjevalo:
“Oj, ljuta Krajino, krvava haljino, s krvlju ručaš, a s krvlju večeraš” i prolaziće dalje svojim pravcem i svojim koritom ne mareći za ljudske nevolje, jer šta je sve bilo i prošlo otkad ona teče i šta još neće biti, a ona će jednako teći i biti uvijek samo jedna i jedina, samo – Una, puna pjene i klobuka, puna šuma i žubora, i oku nikad nagledana, niti uhu naslušana, niti u pjesmi opjevana, jer je jedinstvena, a to znači drukčija od drugih voda. Stara je i mlada podjednako – onako kao što je podjednako staro i mlado vrijeme, ili kao što je podjednako star i mlad Grmeč nad njom, i Bihać u njoj, i Krupa, i Ostrožac, i Novi i Dvor i drugi gradovi i gradići, i silne šume, i mladi borići, jer je ona voda jedina, što joj i ime njeno kazuje – Una!
Sjetne pisanije Branka Ćopića i legat Milana Karanovića
O Uni je, među znamenitim Krajišnicima i velikanima odavde, sjetno pisao Branko Ćopić, rođen u obližnjim Hašanima, gdje već godinama, Pozorišna družina “Scena” iz Novog Grada i njen utemeljitelj a Brankov duhovni sabrat Srećko Marčeta, okupljaju pjesnike sa svih strana.
Čuvaju oni tako uspomenu na velikog Branka koji je Unu doživljavao modrim svjedokom svoga djetinjstva i odrastanja, koja ga je svaki put, kada bi se u nju zagledao, zadivila i za pjesmu inspirisala.
Iz Novog Grada i okoline potiču mnogi naučnici, ljekari, stručnjaci svakojakog soja koji su uveliko doprinijeli svome kraju, svome narodu i drežavama koje su ovdje postojale u dugoj i burnoj istoriji.
Nemjerljiv doprinos očuvanju etnoloških vrijednosti Novog Grada i okoline, dao je Milan Karanović, osnivač etnografske zbirke u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Obnova njegovog legata, jedinstvene zbirke Karanovićeve ostavštine koju je porodica poklonila muzeju u Novom Gradu, predstavlja prvi segment projekta “Razvoj kulturnih ruta u Republici Srpskoj kroz obnovu legata i realizaciju novih stalnih postavki o značajnim ličnostima za kulturu Republike Srpske”.
Projektom je planirana obnova, digitalizacija i stalna postavka legata koji se sastoji od dokumenata, fotografija, radova, vezova, nošnji… Profesor Miroslav Drljača, autor monografije o Karanoviću, kazao je za Srpskainfo da je legat presjek života i rada Milana Karanovića.
– Posebno treba istaći da njegova istraživanja o krsnim slavama i Kosovki mit te još 20 naučnih radova, još nisu objavljeni. Ove radove planiramo obraditi i uraditi stručnu analizu. To je za nas novi izazov, uporedo sa obnovom legata i izradom foto-monografije o životu Milana Karanovića – izjavio je Drljača.
Ovaj legat će, smatra Dražen Babić, direktor Kulturno-obrazovnog centra, dati još veći značaj gradskoj vijećnici, graditeljskom biseru pored Une ali i kulturi ovog kraja.
Poznati Novljani
Osim pomenutih Karanovića i Ćopića, Novi Grad i bliža okolina diče se imenima i djelima slikara Lazara Drljače, Stojana Ćelića, Đoke Mazalića, Mladena Karana, Oste Ercega, pisaca Mladena Oljače, Ljube Jandrića, pjesnika Dragana Kolundžije…
Oni su, na veliko doprinijeli napretku Novog Grada i njegovoj afirmaciji kao što to i sada čine njegovi stanovnici, obrazovani u različitim društvenim sferama ali i ostali Novljani, svako iz svoga ugla.
Među njima je ugledni hirurg Aleksa Sredić koji se bori za napredak rodnog grada u oblasti medicine, Damir Šević, inženjer poljoprivrede, i odbornik u Skupštini opštine, uporan u borbi za bolju sjetvu i žetvu, za više hrane i plodnije njive ali i za sveopšti napredak.
Među Novljanima, sa kojima smo razgovarali slučajnim izborom, spontano, na ulici ili u seoskom krajoliku, zaključili smo da su opisane ljepote, prirodne blagodeti, umijeće i vještina glasovitih Novljana, ipak u sjenci trapave svakodnevice.
Grad je oskrnavljen drvarnicama, jer ovdje nema sistema zajedničkog grijanja. Na visokim balkonima su cijevi za dimnjake, fasade su zapuštene, parkovi i pločnici prljavi, izuzev renovirane ulice u centru Novog, što ne može bitnije popraviti opštu, prilično lošu sliku.
Loša slika i kritika
Obala čarobne Une, sa ruiniranim kućama i betonskom grdosijom bivšeg, nekada reprezentativnog hotela “Una” kojeg odavno niko ne posjećuje osim migranata, pasa lutalica i beskućnika, uopšte ne doprinosi slici grada.
Fabrike u centru, gdje je nekada radilo više od 800 žena i u njima snimljena, nekada popularna TV serija, takođe su zapuštene, polupanih prozora, uglavnom prazne i bez jasne svrhe. Ulicama krstare kamioni, traktori i zaprege užurbano prevozeći ogrevno drvo, kao najpoželjniji energent za narednu zimu.
Kod naših sagovornika na ulici, među stanovništvom preovladavaju slični stavovi i razmišljanja, pohvale prirodi, rijekama Uni i Sani, banji Lješljani, ponos zbog poznatih Novljana koji su zauzeli čelna mjesta u mnogim oblastima, ali i žal za prošlim vremenima i razočarenje u sadašnji izgled grada, bez naročitih perspektiva.
Zato, omladina i odavde odlazi, tamo gdje im se putevi ukrštaju i otvaraju, u inostranstvo, u svijet ali i Srbiju, Beograd, Novi Sad, Banjaluku. .. Zajedničko za sve njih je nostalgija za Novim Gradom, kojeg, lako je zaključiti, vole bez ostatka i rezerve, rado mu se vraćaju priželjkujući bolje dane i godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu