Institucija Ombudsmana za ljudska prava i prethodne godine bila je zatrpana žalbama na kršenje građanskih i političkih prava, među kojima se posebno izdvaja zabrana pristupa informacijama. Administracija se, naime, ne obazire mnogo na obavezu da u roku od 15 dana odgovore na pristigle zahtjeve.
– Još vlada ta zatvorenost; često zbog nerazumijevanja, nekada arogancije, a nekada i zbog needukovanosti ljudi koji rade na tim poslovima. Dešava se da odgovorni organi ne poštuju rok od 15 dana ili ne odgovore uopšte, da se ogluše o zahtjev, i stranke se onda obraćaju nama. Imali smo zahtjeva i da se objavi školska sprema, plate. Plate su informacija koja se mora dati i ne potpadaju pod kategoriju zaštićenih ličnih informacija. Potpuno je jasno, ako se radi o trošenju javnih sredstava da se takve informacije moraju objaviti – naglašava Ljubinko Mitrović.
On poručuje i da su javni organi obavezni što više informacija objaviti na svojoj internet stranici, kao što je, na primjer, broj radnika.
– Ovde je ključno: objavi što više, da bi imao što manje zahtjeva. To je najvažnije i to stalno ističemo – govori Mitrović.
Ombudsmanu je upućeno više od 200 žalbi zbog povrede prava na pristup informacijama, a Mitrović ocjenjuje pozitivnim što je ipak nakon njihovih intervencija visok procenat realizovanih preporuka.
Sa istim problemima suočavaju se i u Transparensi Internešnelu, organizaciji koja se i sama bori za otvoren pristup podacima od javnog značaja, a nerijetko to rade i preko suda. Česta je situacija da im ustanove, preduzeća i javni organi odbijaju dostaviti iznos plate zaposlenih ili ugovor o nabavci, pod izgovorom da je to lični podatak, odnosno poslovna tajna.
Umjesto konkretnih informacija, od javnih ustanova dobijali su i dopise da se traženi podaci već nalaze na internet stranici ili da pristup informacijama dozvoljavaju samo lično u svojim prostorijama.
Na sve ovakve neopravdane odgovore TI je dobio presudu, a javne ustanove su dužne još platiti i sudske troškove.
– Transparentnost u radu javnih organa jedno je od najefikasnijih preventivnih sredstava u borbi protiv korupcije, tako da bi i sami javni organi trebali da kreiraju javne politike koje će učiniti njihov rad transparentnijim. Nažalost, ni zakonodavni organ u BiH nije dovoljno razvijen. Mi se već godinama zalažemo za model proaktivne transparentnosti, da se zakonom definiše krug informacija koje bi javni organi morali objavljivati na svojim službenim stranicama, kako bi se njihov rad učinio otvorenijim prema javnosti – upozorava Uglješa Vuković, rukovodilac Odjela za analize i javne politike.
Javni organi im najčešće odbijaju dostaviti podatke, kada se radi o “osjetljivim” informacijama, koje eventualno ukazuju na neke greške u radu ili se tiču raspolaganja javnim novcem.
– Tada se najčešće pojavljuje ta praksa da javni organi izbjegavaju dostaviti informacije i onda moramo upotrebljavati pravna sredstva. Nedavno smo uložili apelaciju Ustavnom sudu BiH, jer Ministarstvo unutrašnjih poslova odbija da nam dostavi policijske izvještaje o upotrebi sile prema pripadnicima grupe „Pravda za Davida“ i drugim građanima Banjaluke. Mi smatramo da, s obzirom da postoji izražena sumnja da je sila upotrijebljena na nezakonit način, da postoji interes javnosti da se objelodane ti policijski izveštaji i da se vidi tačno na koji način i pod kojim uslovima i okolnostima je sila upotrijebljena – zaključuje Vuković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu