(VIDEO, FOTO) "Kada dođe Dodik, kao da je sišao Bog sa nebesa" Đorđe Vučinić otkriva zašto predsjedniku SNSD smeta NJEGOV OSMIJEH

Rekao je ovo u intervjuu za Srpskainfo Đorđe Vučinić, poslanik Liste za pravdu i red, konstatujući da je u Narodnoj skupštini potpuno drugačija atmosfera kada je Dodik tu.

-Kada on dođe, isto kao da je sišao Bog sa nebesa za pojedine poslanike. Prisustvovao sam, u skupštinskom restoranu, situacijama da pojedini poslanici skaču kao da je bomba pala. U dva, tri navrata sam se i uplašio šta se dešava, pitao se da li je neka tuča vani, da li je možda zemljotres, da li se nešto desilo, kad ono – ulazi Milorad Dodik – kaže Vučinić.

Klub za pravdu i red, nastavlja on, “Dodikova mlaćenja prazne slame” posmatra s podsmijehom. 

-80 odsto sale ne smije da ga pogleda u oči i naravno da će njemu zasmetati taj jedan ćošak gdje ima smijeha, gdje ima slobodnog izražavanja i slobodne misli, koja će mu reći da je i ono što priča smiješno, apsurdno, nakaradno i to njemu sigurno smeta – rekao Vučinić.

Ustavni sud BiH odbio je apelaciju Milorada Dodika podnesenu protiv presude Suda BiH, a sada se, kako je najavljeno, ide prema Strazburu. Da li vas je iznenadila takva odluka i šta očekujete od ovog procesa?

Milorad Dodik godinama priča jednu priču, a to je da je Ustavni sud zapravo neustavan, da je naopak, da je nakaradan, da nema srpskih sudija, a on je te srpske sudije i istjerao odatle. I danas imamo situaciju da nismo popunili Ustavni sud našim sudijama iz Republike Srpske i iz reda srpskog naroda. Naravno, on je, kao što se to i očekivalo od samog početka, iako to potpuno drugačije u javnosti izlaže i govori, prihvatio cijeli taj pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini. Ja nisam znao šta će Ustavni sud odlučiti, ali realno je da je to Milorad Dodik morao uraditi da bi otišao dalje ka Strazburu. On je pokazao da je kontradiktoran, da jedno radi, a drugo priča, tako da je to neka najzanimljivija poruka prema biračima koji ga gledaju kao nekoga koje je zaštitnik Republike Srpske i nekoga ko mrzi sve što ima oznaku BiH.

Kako komentarišete ovo “dopisivanje” između institucija u slučaju Dodika? Sud BiH šalje dopis CIK, CIK Osnovnom sudu u Banjaluci, a zatim se taj dopis vraća nazad. “Pravne posljedice” nisu do kraja razjašnjene. U ovom trenutku gotovo da niko ne zna da li Dodik može biti predsjednik SNSD. Kako smo došli u ovakvu situaciju? 

Od samog početka se ovdje radi o kupovini vremena. I ovaj cijeli proces Milorada Dodika pred Sudom Bosne i Hercegovine se mogao mnogo brže završiti. I odbrana Milorada Dodika je pokušala razvlačiti cijeli proces. I u dobrom dijelu im je to i uspjelo. I danas kada me pitate da li će biti izbora 23. novembra, ja ne mogu sa sigurnošću da tvrdim da hoće. Nekako je atmosfera došla na to da gotovo niko ni ne priča o toj kampanji. Niko ni ne priča o prijevremenim izborima. Pričalo se svega pet do sedam dana nakon što se objavilo ko će biti kandidati. Cijela zavrzlama. Da li on može biti predsjednik SNSD? I to je veliko pitanje. Ali, on se ne igra s tim, iako to promoviše u javnosti. On je svoja ovlaštenja prenio na sina Igora, tako da neće da trpi neke pravne posljedice u funkcionisanju SNSD. On radi onako kako treba i onako kako je po pravu, iako potpuno desete stvari u javnosti promoviše. Nažalost, to u dobrom dijelu zbunjuje birače, građane Republike Srpske. Mi, koji iskreno i otvoreno kažemo neke stvari, imamo problem, s obzirom na to da narod generalno nije upućen u neke stvari. Naš politički sistem je jako konfuzan i teško je shvatiti šta je čija nadležnost, koliko ima nivoa vlasti, ko je sa kim, tako da je vrlo lako manipulisati, pogotovo onima koje to ne interesuje. Nažalost, Dodiku to vrlo dobro ide i režimski mediji ga u tome prate i onda imamo konfuziju u kojoj, da sada pitate građane Republike Srpske, vjerujte mi da bi dobar dio njih dao pogrešan odgovor dao zašto mu se sudilo, da li mu se sudilo, je li presuđen, koja je u pitanju optužnica, da li je podignuta uopšte u onom trenutku kad je otišao pred Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, da li je ukinuta, o čemu se radi tu…

Nejasno je da li Dodik može biti predsjednik stranke, ali je jasno da ne može biti predsjednik Republike. Ipak, ponaša se kao da jeste i to mu bez problema prolazi. Kako to komentarišete?

Ponaša se trošeći budžet, trošeći javne resurse. Milorad Dodik, kada je bio premijer, bio je glavna figura u Republici Srpskoj. Isto i kada je bio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Onda da bude portir u Domu penzionera, bio bi glavna figura, s obzirom na ono što je činio posljednjih dvadesetak godina na političkoj sceni. S obzirom na to da se, kako stvari stoje, Milorad Dodik neće moći kandidovati na nekim narednim izborima, biće vrlo zanimljivo da vidimo ko je taj ko će ga naslijediti u SNSD, iako će on, naravno, dogovoriti da bude neko ko će vući konce i da će se pitati za mnoge stvari. Ali, svakako da je to jedna jednačina sa više nepoznatih u SNSD i pitanje koja će struja da preuzme taj primat. Imali smo Željku Cvijanović, koja je zamalo postala i v.d. predsjednika Republike Srpske. Mi smo to dobili zvanično u materijalima, međutim, kroz svega nekoliko časova dobijamo potpuno jedno novo ime, gospođu koju još nismo vidjeli u sali Narodne skupštine Republike Srpske, koja nije položila ni zakletvu, za koju ne znamo ni kako izgleda, ni šta su njeni stavovi, niti šta radi. Cijela ta zavrzlama odgovara njima, jer se mi bavimo tim nekim glupostima u odnosu na sve ono što se dešava u pozadini, u odnosu na sve one stotine miliona koje gubi Republika Srpska, u odnosu na onaj položaj “običnog čovjeka” u Republici Srpskoj. Nažalost, sve te teme odlaze negdje daleko i ne dolaze uopšte u fokus i u sferu interesovanja našeg društva, ali se razgovara i razglaba o Miloradu Dodiku posljednjih nekoliko mjeseci kao da je to sudbonosna priča, hoće li biti Republike Srpske ili neće. Evo, nema Milorada Dodika, pa je Republika Srpska još uvijek opstala i kako tako se drži, ali ostanu li razni Đokići, Stevandići, nisam siguran koliko će biti Republike Srpske.

Situacija je i više nego zanimljiva. Tu je Dodik, koji je predstavlja kao ustavni predsjednik, v.d. predsjednika Republike Srpske Ana Trišić Babić, a SNSD je i kandidovao Sinišu Karana na prijevremenim izborima, koji bi trebalo da budu održani 23. novembra.

Imamo i gospodina Davora Pranjića koji je potpisivao ukaze do prije mjesec, dva. Kada oni kažu da je to ustavna kategorija, oni lažu i pričaju neistine. Jeste da u Ustavu stoje određeni razlozi na koji način prestaje mandat predsjednika Republike Srpske, ali naravno, po ustavnim principima se i prave zakoni. Mi, nažalost, nemamo zakon o predsjedniku Republike Srpske koji bi detaljno sve to razgradio, ali imamo Izborni zakon koji nam sve to jasno govori i nalaže šta ćemo raditi u situaciji. Ako nam, na preko pola godine zatvora, zaglavi predsjednik Republike Srpske ili bilo koji drugi funkcioner – naravno da ne može više da obavlja u funkciju.

Skinute su sankcije Miloradu Dodiku, njegovoj porodici, firmama i saradnicima. Da li ste to očekivali – i šta je, prema vašem mišljenju, žrtvovano zbog toga?

Milioni, koje smo dali za lobiranje, bar ono što znamo zvanično iz budžeta, a to je više desetina miliona konvertibilnih maraka, poslužili su za to da se izvuče isključivo lična za porodicu Dodik. I ne samo za porodicu Dodik, nego i za ostale koji su u velikom većinom bar šira rodbina. Naravno, tu su i njihove firme koje će nastavići najnormalnije sa radom i vjerujem da će opet zahvatati lopatom iz budžeta Republike Srpske. Zanimljivo je da oni pokušavaju predstaviti to kao jednu vrstu pobjede, u smislu da smo mi onaj set zakona, koji su bili problematični, stavili van snage, a da smo zauzvrat dobili skidanje sankcija. Međutim, ti zakone su bili važeći na papiru, isključivo u zgradi NS RS, a ukinuo ih je Ustavni sud. I mi smo donošenjem Zakona o ukidanju tih zakona dobili samo jednu vrstu javnog poniženja i poslali smo poruku da se povlačimo iz svega toga. Da zaključim, ti zakoni nisu bili na pravnoj snazi, štogovori da smo mi morali dati Amerikancima sigurno nešto vrijedno. Da li je to tih, što znamo zvanično, više desetina miliona konvertibilnih marakaa za lobiranje, da li je to neki crni novac, da li je to neko prirodno bogatstvo, da li je to ulazak u NATO, da li je to konačno rješavanje imovine po OHR sistemu na nivou BiH, da li je to neka sedma stvar, mi to ne znamo, ali se plašim da ćemo na jedan bolan i tragičan način da saznamo. Ja se plašim i sudbine Elektroprivrede Republike Srpske. Gdje bi ona mogla otići i u koje ruke!? Pogledajmo šta se dešava samo u Ugljeviku. Pogledajmo kakva je generalna slika Elektroprivrede Republike Srpske na čelu sa Lukom Petrovićem. Vidimo da i kod njih ima nekih javnih bitaka i iznosi se tzv. prljav veš, što je vrlo zanimljivo. A to se nije dešavalo baš toliko često. Čini mi se ćemo kroz par mjeseci znati šta smo mi to sve predali i šta je to sve založio Milorad Dodik, koje nadležnosti, koja bogatstva Republike Srpske, a sve da bi isključivo njegova lična korist bila zadovoljena.

Pojedini problemi, na kojima opozicija insistira, nikako da dođu na dnevni red Narodne skupštine. Zašto?

Imali smo situaciju da smo na Kolegijumu dobili odbijenicu da se priča o Vijaduktu. Savo Minić, sadašnji premijer, kaže da će on lično zahtijevati da se na sljedećoj sjednici Narodne skupšine Republike Srpske o tome priča i da se dobro pripremimo. Previše afera prolazi tek tako, dok mi pričamo o sudbini Milorada Dodika i da li je on predsjednik partije, da li je predsjednik Republike Srpske, šta mu se dešava sa jednim, drugim, trećim procesom. Ali evo, kriminal se nastavlja i bez Milorada Dodika na čelu Republike Srpske ili SNSD. Tužilaštvo ne radi ništa, pravosuđe gotovo da ne postoji. Mi smo u jednoj vrlo bezizlaznoj situaciji koja će završiti sa nekim jako teškim posljedicama. Oni su sami su rekli da se moramo zaduživati da bismo isplatili penzije! Ja ne znam odakle se više iznalaze sredstva za kriminali i za prenaduvavanje tendera, gotovo da nemate javno preduzeće u Republici Srpskoj da nije bar jednu marku uzelo, a daj Bože da je to na stotinu hiljada po javnom preduzeću. Nažalost, imamo višemilionske gubitke u nekim preduzećima koja bi trebali biti okosnica razvoja Republike Srpske, Elektroprivreda je praktično na koljenima, vidimo šta se dešava u Šumama Srpske. Ne trebamo dalje ići do Željeznica – to je nešto što je potpuno neodrživo. Pozivam pravosuđe da se probudi i da bar pokuša da riješi jedan odsto od toga, pa će se možda neko zaplašiti, pa će reći neću ja da budem taj koji će da odgovara, pa će se možda malo primiriti. 

Kako komentarišete novu Vladu na čelu sa Savom Minićem? Predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske Božo Marić, nedavno je u intervjuu za Srpskainfo izjavio da je “Minić za Radovana Viškovića spejs šatl”. Šta Vi kažete na ovo poređenje?

Pa ne znam je li “spejs šatl”, ali svakako da je osvježenje. Radovan Višković je u posljednjih nekoliko mjeseci mandata potpuno lelujao. Nervozan je bio, nije znao više ni šta priča, potpuno je pogubio konce. Sada, kada poredimo dvije Vlade, nema tu nekih prevelikih promjena. Ima određenih imena koja su nova, ima određenih imena poput Petra Đokića koje planiram vidjeti i 2046. godine u Vladi, jer je očigledno da bez njega ne ide. Taj čovjek nije jedini nažalost. Imao mi više ministara koji su tu vječiti, ali ako gledamo između dva premijera, svakako da gospodinu Miniću dajem određenu prednost. I mogu reći da lično imam mnogo bolji odnos sa gospodinom Minićem, nego sa gospodinom Viškovićem, iako nisam ulazio u neke duele sa Minićem, s obzirom na to da smo tek sada dobili jednu redovnu sjednicu Narodne skupštine, i možda će se to svakako promijeniti u nekom narednom periodu, ali za početak, ako ništa, ne vrijeđa ljude, čini se koliko-toliko korektan, čini se, bar po izjavama u javnosti, da hoće da promijeni neke stvari. Neću ga mnogo hvaliti, neću ga mnogo ni kuditi, neka nam vrijeme kaže kakav će biti, ali pozitivno je, ako ništa drugo, da je on prepoznao problem roditelja njegovatelja. Da li će to promijeniti? Ne znam. Vidimo da se čak i Alen Šeranić, koji je i tadašnji i sadašnji ministar, slaže sa tom pričom i da će biti nekih promjena u tom smislu. Vidimo nešto, čini mi se, intenzivnije najave oko gradnje puteva u Hercegovini, što svakako, ne samo nas iz Hercegovine, nego, Boga mi, i mnoge turiste i te kako interesuje, tako da bih volio da u tom pravcu nastave. Vidjećemo šta će biti i kakva će biti ta cijela slika biti kroz nekoliko mjeseci. Ali dobro je da nije gora za ovih 50-60 dana. Za sada dajem prednost Savi Miniću.

A kako komentarišete činjenicu da u Vladi Srpske već više od 15 godina nema nijednog ministra iz Hercegovine?

S obzirom na to da se pričalo i šuškalo u kuloarima, a evo imali smo i kasnije potvrde, da je Luka Petrović trebao da bude jedan od ministara u Vladi Republike Srpske, hvala Bogu pa ih nemamo. A s druge strane, naravno da je Hercegovina nepopularna za tu vrstu priče. Prije svega, iz razloga što mi nemamo preširoko biračko tijelo. Zato imamo takav maćehinski odnos Vlade Republike Srpske prema Hercegovini. Evo mi pričamo, kukamo, više ne znam na koji način da reagujemo, da apelujemo. Sada imamo najave da će od proljeća početi rekonstrukcija Žegulje i da ćemo imati čak i treću traku. Možda nas ponovo slažu, ali ako ništa, Hercegovci su pokazali da vole obećanja. Možda dočekamo i taj čuveni aerodrom nakon 20 godina. Ne treba se mnogo nadati, bar ove osnovne stvari bih volio da dobijemo.

Milorad Dodik je najavio seriju referenduma. Kako su se ućutali, pitanje je da li ćemo gledati i jednu epizodu?

Pa imali smo, čini mi se, 40 najava referenduma od strane Milorada Dodika i ovaj posljednji je ništa drugo nego jedna vrsta marketinške priče. Cilj je bio da napravi jednu konfuziju među biračima u slučaju da se održe prijevremeni izbori. Suština priče je da su oni napravili referendumsko pitanje koje nema veze sa životom i koje ne može biti ustavno, jer referendumska pitanja se isključivo mogu vezati za nadležnosti Narodne skupštine Republike Srpske. Oni su to lijepo nakitili, naravno da bi to palo na Ustavnom sudu. Treba podsjetiti građane Republike Srpske na referendum koji smo imali za 9. januar, a koji nikada nije objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske. Dodik je napravio veliku nagodbu sa Amerikancima i nema više potrebe za tom vrstom priče oko referenduma ili bilo čega. Sada kažu da ćemo imati referendum 9. januara, isto kao što su rekli da vraćamo Vojsku Republike Srpske, carine, ne znam ni ja šta sve ne i da se vraćamo na izvorni Dejton, pa su dali određeni datum, pa smo onda došli opet na Narodnu skupštinu i rekli su da će referendum biti održan kad se steknu uslovi za to.

Kako se osjećate kao poslanik u sazivu Narodne skupštine koja je doživjela toliko poniženja? Zakoni su se donosili, pa se nisu poštovali, pa su se na kraju i poništavali.

Osjećam se, iskreno, jako tužno kada vidim u šta se sve to pretvorilo, kada vidim da od 83 poslanika imate 60 njih koje to apsolutno ne interesuje. Dobar dio njih izglasa kako im se kaže i kako su namignuli Milorad Dodik ili Nenad Stevandić i onda vidite da to nema nikakvog smisla, nikakve svrhe. Posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske ni za šta drugo ne služe nego da se okrivimo mi iz opozicije, pogotovo mi iz Liste za pravdu i red, da smo izdajnici, da smo strani plaćenici, da smo šmitovci, da smo ne znam ni ja šta, a da se oni prikažu kao borci za Republiku Srpsku. Imamo stalna razglabanja jedno te iste teme, gotovo svaki put imamo identične diskusije od istih ljudi koji se više ne mogu ni slušati, to su otrcane fraze, to su neke stvari koje ničemu ne služe i onda donesemo određene odluke, da li zaključke, da li zakone, za koje mi u startu kažemo da su smiješni, da je to zamajavanje naroda, da to nema veze sa životom, da je ili promašena nadležnost ili da će Ustavni sud to ukinuti.  Onda oni kažu: sram vas bilo, gdje ćete vi to pričati, vi niste spremni da se borite za Republiku Srpsku, vi ste ovakve, vi ste onakvi, Mazalica vas nazove dezerterima, iako sjedi pored najpoznatijeg dezertera, i onda dođemo u situaciju da kroz par mjeseci ponovo sazovemo sjednicu da to ili ukinemo ili promijenimo i onda kažu, evo vi ste izdali, vi ste krivi što smo mi to uradili. A mi, kukavci, ni jedan jedini amandman ne možemo da proguramo, ne možemo ništa živo. Toliko nas cijene, toliko nas poštuju i onda kažu da mi određene političke procese kreiramo i ne znam ni ja šta radimo. To je zamajavanje naroda i nevjerovatno je koliko su licemjerni i koliko traže da se uvučemo u to SNSD jedinstvo. Dajte nam jedinstvo kad treba izglasati nešto bolje za roditelje njegovatelje, dajte nam jedinstvo da svi zajedno nađemo malu Saru. Ako neki gledaoci nisu upućeni, pozivam ih neka pogledaju film “Gdje je Sara”. To je Republika Srpska o kojoj treba da pričamo! Djeca nam nestaju! Roditelji male Sare već 14 mjeseci pokušavaju da otvore udruženje u Republici Srpskoj, da bi se pokušali na jedan institucionalan način boriti sa tim. Tu imamo muk, tu nema srpskog jedinstva! Tada shvatite ko je šta izdao, ko je licemjeran i ko ne bi trebalo da se javlja oko nekih pitanja, ako nije spreman da se suoči sa stvarnim problemima.

Vama, iz Liste za pravdu i red, Nenad Stevandić nerijetko oduzima riječ, a Nebojša Vukanović gotovo redovno biva i udaljen sa sjednica. Da li je Stevandić, sada, kada vratite vrijeme, ikad bio u pravu kada je tako postupao?

Nisam siguran da je bio ikad u pravu. U prvih mjesec, dva, bio je izrazito korektan. Normalno su se sjednice vodile. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, kako su se otvarale određene teme, Stevandić je bio sve nervozniji. Ja ne znam da je ikada prošla ijedna sjednica da nam nije oduzeta riječ, a možda su prošle jedna ili dvije da neko nije izbačen. Nevjerovatno je u šta je on pretvorio cijelu NS RS, nevjerovatno je kako se ponaša prema zaposlenima, nevjerovatno je kako se ponaša u sali. Nevjerovatno je da jedan takav čovjek, sa toliko oraha u džepu, ima želudac da priča o nekim stvarima. Nebojša Vukanović je izbačen sa posljednje sjednice, jer je iznio javne i zvanične podatke o firmi KOJA posluje na određen način i gdje su, eto, sasvim slučajno Stevandićevi članovi porodice. On mu nije dao da to pročita do kraja, oduzeo mu je riječ i izbacio ga. Prijatelju, nemoj da tvoja familija bude na takvim mjestima i nemoj da radi takve stvari, pa onda nećemo ni da pričamo o tome. Kaže, ulazi neko u nečiji privatni život. Nije niko pričao ko je sa kim pio kafu i gdje su išli na ljetovanje, pričamo o poslovima vezanim za državu, za budžet Republike Srpske. Kada već pričam o Stevandiću i o cijelom predsjedništvu Narodne skupštine, moram da pohvalim Ninu Bukejlović, koja se možda pokvari. Petko Rankić je koliko-toliko korektan, iako nisam siguran koliko poznaje Poslovnik, Anja Ljubojević se utrkuje da bude veći Nenad Stevandić od samog Nenada Stevandića i mislim da joj dobro ide. Mirsad Duratović je bio korektan. Tu je i Dragomir Vasić, koji je možda vodio dvije tačke dnevnog reda, tako da je i on korektan za sada. Ne mogu da vjerujem da smo probili rok za preko dvije godine, da mi iz opozicije imamo potpredsjednika NS RS. Vidjećemo da li će to gospodin Vasić opravdati. Iz Stevandića izbija mržnja. Znamo ko je on i šta je, ali nevjerovatno je da ne može da razdvoji privatno i poslovno i da ne može da se kontroliše. On opstruiše rad NS RS.

Ove godine, Vukanoviću su zapaljena dva automobila. Vještačenje, kada je riječ o drugom slučaju, pokazalo je da se automobil sam zapalio. Šta Vi kažete na to? Šta se krije iza svega toga? Ili ko?

Što se tiče vještačenja, ja bih volio da je to tako. Međutim, otkako se to desilo, kao da su u javnosti ispromovisali tu vrstu priče da Nebojša Vukanović sam pali svoja vozila. To je morbidno i bolesno prema njegovoj porodici, oni ne znaju šta oni proživljavaju, ne znaju koliko je teško živjeti u strahu kada ne znate ko vam stoji nad glavom. Ja nemam neke informacije, mogu sumnjati, ali bih volio da Tužilaštvo izađe, da imamo na sudu zvaničnu presudu i da se neko kazni zbog toga. Ne samo onaj ko je to učinio, nego i nalogodavci. Mi imamo situaciju gdje su gradske kamere pogašene, niko se nije zapitao kako je to moguće. Ko je taj ko gasi i pali kamere? Ko gasi radar u Ljubinju, da se ne mogu vidjeti tablice vozila koje je otišlo nakon prve paljevine? Je l’ moguće da je miš pregrizao žice baš na tom radaru i baš u to vrijeme? Ako je moguće, kako se to desilo? Ko je kriv? Ko održava taj sistem? Previše je upitnika, ali, nažalost, nema konkretnog odgovora od onih koji bi to trebali ekspresno rješavati. A vidjeli smo, kad su u pitanju ljudi iz vlasti, kako se može reagovati. Recimo,  kada Miloradu Dodiku neko iz Njemačke napiše pogrdan komentar, njega odmah uhapse. Nama preostaje da se uzdamo “u se i u svoje kljuse”.

Prije nekoliko godina su Vas zvali “hercegovački Draško”, “mali Vukan” ili “Vukanov mali”. Ko je Đorđe Vučinić danas? I kakve su Vaše političke ambicije?

Mislim da sam izgradio Đorđa Vučinića na kraju. To mi je najdraže. Ne treba biti ni pet Vukana, ni tri Vukana u toj Skupštini, a ni dvojica. Jedan je Vukan, ne treba niko da ga oponaša, niti da ga slijedi. Iako imamo dosta sličnosti u temperamentu, imamo i neke različite stilove. Isto kao što Zaga (Zagorka Grahovac) i Minja (Milan Savanović) imaju svoj stil. Neka javnost sudi ko sam ja i šta sam ja, da li sam pozitivac ili sam negativac. Planiram se kandidovati i na narednim izborima, pa neka građani kažu da li sam zaslužio još jedan mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Neke velike ambicije i nemam u ovom trenutku, osim da što prije završim fakultet. Student sam Pravnog fakulteta u Novom Sadu, imali smo blokade, dugo nismo imali ispite, privodi se to kraju, ali mi ostaje gorak ukus u ustima, jer toliko vremena prolazi, a da se to ne rješava nekom bržom dinamikom. Vidjećemo da li će prevagnuti politika ili struka. Neizvjesno je, ali bih volio oboje nekako da uskladim.