Kako drugačije objasniti činjenicu da ministarka finansija Zora Vidović slavodobitno objavljuje kako je dobila kredite i kako će “pomoći najugroženije slojeve”, a nikada ni pred javnost ni pred poslanike Narodne skupštine Srpske nije izašla sa prijedlogom da se smanji poreska evazija i budžet napuni iz zdravih domaćih sredstava. A da ta zdrava domaća sredstva postoje, vidi se iz činjenice da je privreda Srpske iskazala lani dobit veću od četiri milijarde maraka. Koliko je od tih četiri milijarde podignuto kao neoporeziva dividenda i isplaćeno na ruke zaposlenim kao dio plate na koju nisu zaračunati porezi i doprinosi, trebalo je već davno da utvrdi Poreska uprava. Ako Poreska uprava to ne vidi, najbolje je da pogleda koliko se kreditno zadužuje Fond zdravstva i koliko se iz redovnog budžeta Srpske dotira Fond PIO kako bi se isplatile ovako mizerne penzije.
Da je upravo niska stopa poreza na dobit i oslobađanje dividende od oporezivanja jedan od glavnih generatora problema potvrdio je i Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske, koji je izjavio da je to osnovni izvor sive ekonomije.
– Jednostavno imate poslovnu zajednicu koja se uglavnom bavi politikom, gdje učestvuju u radu i zakonodavne i izvršne vlasti, i oni jednostavno ne žele da mijenjaju određene zakonske propise. Moram reći, pravdajući se na neki način i stanjem u Federaciji BiH, pošto je i tamo ista situacija i nije oporeziva dividenda. Pravdaju se da ćemo, ako izvršimo oporezivanje i povećamo stopu poreza na dobit, doći u situaciju da će naši poslodavci otići u Federaciju i da nećemo imati poreze i ono sve što prati – rekao je Stanković.
Ekonomista Igor Gavran, međutim, ističe da je priča o FBiH samo politički paravan za očuvanje privilegija najbogatijih.
– Ovi izgovori kako se treba usklađivati faktički postoje s obje strane, i vlasti Republike Srpske i vlasti Federacije BiH tvrde da namjeravaju napraviti istu promjenu, ali je ne čine, tako da to nije stvarno opravdanje. Stvarno opravdanje je upravo to da se jednostavno ovim pogoduje onima koji najviše zarađuju, da se oni na neki način štite i stavljaju u povlašten položaj, a položaj radnika je tu najmanje bitan – objašnjava Gavran.
Kakva je razlika u poreskom tretmanu najbolje pokazuju primjeri iz regiona. U Srbiji porez na dobit iznosi 15 odsto, a osnovna poreska stopa na dividendu je takođe 15 odsto. Slično je i u Hrvatskoj, gdje porez na dobit iznosi 10 odsto ako su ostvareni prihodi u godini manji od milion evra, ali skače na 18 odsto ako su prihodi veći. Osim toga, na dohotke od kamata i dividendi prilikom isplate u Hrvatskoj se automatski odbija 12 odsto poreza.
Upoređujući domaći poreski sistem sa okruženjem, Gavran napominje da je stanje u BiH i Republici Srpskoj neodrživo i neuporedivo sa bilo kojom ozbiljnom ekonomijom.
– Skoro nigdje nemamo nula odsto oporezivanja dividende i skoro nigdje nemamo ovako nisku stopu oporezivanja dobiti, tako da bi za početak trebalo definitivno ići na povećanje – naglašava Gavran.
Zbog ovakvih rupa u sistemu dolazi do apsurdnih situacija i paradoksa na terenu. Najbolji primjer za to je opština Bileća, koja je u 2024. godini od Vlade Srbije tražila i izmolila pomoć od milion KM za lokalne projekte, dok u isto vrijeme na svojoj teritoriji ima kompaniju poput “Herc gradnje” koja je u istoj godini ostvarila neto dobit od čak 18,5 miliona KM. Dok lokalne zajednice kucaju na vrata Srbije tražeći milione za vrtiće, škole i infrastrukturu, dotle domaći tajkuni iz tih istih opština izvlače milionske profite uz minimalne ili nikakve poreske namete.
Glavnina tog kapitala potom se prenosi u Srbiju ili Sloveniju, gdje bogati biznismeni investiraju u nekretnine i luksuznu robu, ili se novac podiže u kešu kako bi se radnicima isplaćivale plate “u koverti”. Dakle, dok se s jedne strane traži od Srbije da gradi zdravstvene i obrazovne ustanove ili pokriva minuse u opštinskim budžetima, s druge strane se neoporezovani kapital iz Srpske prelijeva na privatne račune i kupovinu stanova u Beogradu i po zapadnoj Evropi.
Da je tema uvođenja poreza na dividendu pomalo tabu tema, pokazuje i činjenica da je premijer Savo Minić ovu temu spomenuo u svom prvom ekspozeu, ali i nikad više, kao i da čak ni opozicione partije ne govore o ovoj temi jer je javna tajna da su i mnoge od njih u bliskim odnosima sa krupnim kapitalom.
A šta bi Republici Srpskoj donijelo uvođenje realne stope poreza na dividendu? Podizanje gotovine sa računa bilo bi skuplje i onda vlasnici preduzeća ne bi isplaćivali značajan dio plate radnicima u koverti, već bi na cijelu platu bili obračunati porezi i doprinosi. Za taj iznos bi se smanjile vještački iskazane dobiti, a povećali prihodi u budžetu, fondovima zdravstva i PIO. Procjena je da bi se na ovaj način moglo ostvariti preko milijardu KM godišnje.
Igor Gavran objašnjava da se većim stopama poreza na dobit i uvođenjem poreza na dividendu uopšte ne bi štetilo kompanijama koje slabije posluju ili onima koje investiraju u razvoj.
– Time bi se postiglo upravo to da oni koji ostvaruju enormnu dobit, a takvih ima dosta i koji tu dobit praktično izvlače iz privrede i raspoređuju putem dividendi vlasnicima kapitala, plaćaju porez. Onda bi se taj novac mogao upotrijebiti korisnije za razne druge društveno korisne namjene, a takvi prihodi omogućili bi da se dalje smanjuju opterećenja na cijenu rada i porezi na plate – navodi Gavran.
Ipak, u praksi se inspekcije i kontrolni organi suočavaju sa ograničenjima pri kontroli isplata “na ruke”. Goran Stanković objašnjava da su im iz kontrolnih organa potvrdili da su im ruke vezane.
– Inspektor ne može ništa da uradi iako zna da taj poslodavac realno može da isplati veću platu, jer ako je on uplatio na primjer 900 KM i obračunao poreze i doprinose, nema nikakvu povredu zakonskog propisa. Veliki problem predstavlja i nedostatak kolektivnih ugovora gdje bi onda sindikat i poslodavci dogovarali te iznose plata. Tako imamo nerealne situacije da radnik iz pekare sa zvanične plate od 1.300 KM prelazi u drugu pekaru na zvaničnu platu od 1.000 KM. A zašto? Zato što uz 1.000 dobije još 500 KM u koverti i faktički dobije više nego kod poslodavca koji isplaćuje 1.300 KM i na to obračunava pune poreze i doprinose – pojašnjava Stanković.
Pošto smo u predizbornom periodu i sigurno da Vlada i Poreska uprava Republike Srpske po ovom pitanju neće ništa uraditi, već će se elegantno opravdati da to ne smiju uraditi zbog Federacije, za početak bi poreski inspektori mogli prekontrolisati kompanije sa velikim brojem zaposlenih i utvrditi koliki se dio plata isplaćuje u koverti. To nije teško utvrditi.
Oporezujemo radnike, a bogatima puštamo da izvlače milione bez poreza
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.