Na to upozorava ekonomista Aleksandar Čavić koji objašnjava da bi samo prosto povećanje poreza na dobit, koji sada iznosi 10%, moglo smanjiti privlačnost za investitore, ali da se izostankom oporezivanja dividende i nepostojanjem poreskih razreda pravi ogromna šteta sistemu.
– Sama takva mjera mogla bi da dovede do toga da mi, kao ionako neatraktivan prostor za ulaganja, postanemo još manje atraktivni. S druge strane, kod nas praktično zbog nedostatka mjera u jednoj oblasti, konkretno se misli na činjenicu da niske stope porez na dobit služe kao osnov za poresku evaziju na području ličnih dohodaka, jer se podiže dobit i isplaćuje radnicima u kovertama, čime se nanosi šteta – objašnjava Čavić.
Ključni problem našeg sistema je to što se sve kompanije posmatraju jednako, bez obzira na njihovu ekonomsku snagu. Dok razvijene zemlje primjenjuju progresivne stope, u Republici Srpskoj ne postoje poreski razredi, pa mali preduzetnici i giganti sa milionskim zaradama plaćaju potpuno isti procenat poreza. Čavić naglašava da je nedopustivo da se primjenjuje jedna opšta stopa jer to direktno opterećuje radničku klasu.
– Bilo bi površno da se generalno stopa primjenjuje, jer je ona dugoročno fiskalno neodrživa. U tom slučaju, i ona firma koja ostvari dobit od 10 ili 15 hiljada KM i ona koja ostvari 100 miliona KM plaćaju porez po istoj stopi. Generalno, na taj način najveći teret plaćaju lični dohoci, iz razloga što oni imaju stope doprinosa i poreza na dohodak. U kombinaciji ta dva faktora, opterećenje radnika daleko premašuje oporezivanje bogatstva – ističe Čavić.
Kako bi se ovaj problem riješio bez ugrožavanja investicionog ambijenta, Čavić predlaže razdvajanje novca koji se ponovo ulaže u širenje poslovanja od novca koji vlasnici izvlače za lične potrebe. Na taj način bi se stimulisao stvarni privredni rast, a oporezovao samo onaj kapital koji napušta firmu.
– Sklon sam tome da se napravi razlika kada je u pitanju reinvestiranje, da ostane ista stopa za reinvestiranu dobit, a da se, ako se bude išlo na povećanje poreske stope na dobit i uvođenje poreza na isplatu dividende, razmišlja o tome da postoje poreski razredi. U tom smislu ne bi došlo do odliva kapitala sa ovih prostora, a ljudi bi bili motivisani da investiraju ovdje, jer bi plaćali manje poreske stope na dobit i dividendu ako novac ulažu u poslovanje – navodi on.
Govoreći o tome zašto je u Republici Srpskoj teško pokrenuti ozbiljnu reformu poreskog sistema, Čavić ističe da se javna rasprava na ovu temu vodi pod uticajem moćnih interesnih grupa, umjesto u korist opšteg društvenog interesa.
– Problem je kada se pokrene ta rasprava zato što su učesnici lično zainteresovani. Ne posmatraju cjelokupnu sliku, nego se praktično slijepo vode vlastitim interesom. To onda nije doprinos društvenom dijalogu i balansiranju, već dođete u poziciju da neko ko ima moć i kontrolu nad finansijskim tokovima i medijima praktično generiše tok rasprave – objašnjava Čavić.
Da je odnos prema najbogatijima u svijetu potpuno drugačiji pokazuje i primjer iz SAD-a. Dok se u Republici Srpskoj najbogatiji provlače sa minimalnim oporezivanjem i izbjegavaju obaveze, u Americi vrhunski sportisti i biznismeni na svoja visoka primanja plaćaju enormne iznose državi. Najbolji primjer za to je košarkaš Nikola Jokić, koji bi sljedećeg ljeta trebalo da potpiše istorijski ugovor sa Denverom od čak 359,5 miliona dolara, ali će po osnovu poreza državi dati gotovo polovinu tog iznosa, oko 50 odsto.
U Republici Srpskoj, s druge strane, izostanak poreza na dividendu i niska stopa poreza na dobit prave potpunu disproporciju, pa se najbogatiji dodatno bogate dok radnička klasa snosi teret.
Čavić navodi da novac koji se izvuče bez poreza najčešće ne završava u novim proizvodnim pogonima ili otvaranju radnih mjesta, već se iznosi van granica ili ulaže u nekretnine.
– To nije jedini motiv zbog čega ljudi nastoje da održe neoporezovanu dobit i isplaćuju dividendu. Prosto, ljudi iznose novac, kupuju nekretnine po bijelom svijetu zato što nisu disciplinovani da to učine ovdje – kaže Čavić.
Praveći paralelu sa globalnim trendovima, Čavić ukazuje na primjere iz zapadne Evrope, poput Velike Britanije, gdje se u stručnoj javnosti vodi žestoka rasprava o tome kako nekontrolisani i neoporezovani kapital najbogatijih direktno ugrožava egzistenciju srednje klase.
– Uzrok tome je u činjenici da su najbogatiji jednako ili manje oporezovani u odnosu na radnika koji svojim radom stvara zaradu. Onaj koji ima ogroman kapital ostvaruje pasivne prihode u stotinama miliona i kupuje nekretnine, jer je na taj način najlakše izvršiti transfer bogatstva. To dodatno podiže cijene nekretnina i čini ih nedostupnim sljedećim generacijama – navodi Čavić.
Sličan scenario, gdje kapital nataložen bez adekvatnog poreza umjesto u privredu odlazi u zidove i stambene kvadrate, već uveliko gledamo i na našim prostorima. Zbog specifične situacije u bankarskom sektoru, bogati pojedinci nemaju interes da novac drže na računima, pa masovnom kupovinom stanova vještački guraju cijene u nebesa.
– Upravo zbog toga kod nas najbogatiji, iz razloga što im banke daju negativnu kamatnu stopu na velike depozite, maksimalno guraju novac u nekretnine. Time stvaraju pritisak na strani tražnje, dovode do rasta cijena i stambeno pitanje čine praktično nerješivim za mlade bračne parove i radničku klasu – dodao je Čavić.
Do kada će Poreska uprava RS tolerisati isplate plata u koverti
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.