Blagojević podsjeća da su upravo njegovi poslanici i delegati zajedno sa ostalima u Parlamentu BiH izglasali Zakon o usvajanju Zakona Pedija Ešdauna o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, čime su, kako je rekao, izglasali i postojanje “državne imovine BiH”.
Izjavu, koju je Blagojević dao za Srpskainfo, prenosimo u cjelosti:
Očekivanje Milorada Dodika da, kako prenose mediji, Savjet bezbjednosti UN poništi sve odluke koje su nametnuli visoki predstavnici, a koje, kako je naveo, nisu prošle parlamentarnu proceduru niti dobile legitimitet demokratski izabranih predstavnika, je ne samo uzaludno očekivanje, nego i kazivanje kojim Dodik protivrječi samom sebi.
Kada je o toj protivrječnosti riječ, dovoljno je samo podsjetiti na to da su, kada je 2007. godine Dodikov SNSD imao većinu poslanika i delegata iz Republike Srpske u Parlamentu BiH, upravo njegovi poslanici i delegati zajedno sa ostalima u Parlamentu BiH izglasali Zakon o usvajanju Zakona Pedija Ešdauna o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, čime su izglasali i postojanje “državne imovine BiH”. Na taj način je navedeni Ešdaunov zakon prošao, kazano Dodikovim rječnikom, parlamentarnu proceduru i dobio legitimitet demokratski izabranih predstavnika. I nije to jedini takav zakon. Ima ih još mnogo takvih, tako da je ovaj samo jedan u čitavom nizu njih.
Zbog toga, dakle, navedenom tvrdnjom i očekivanjem Dodik protivrječi samom sebi.
Ali Dodikovo očekivanje da Savjet bezbjednosti UN poništi sve odluke visokih predstavnika je i neosnovano iz najmanje dva razloga, od kojih je jedan faktički, a drugi je pravni.
Kada je riječ o prvom razlogu, činjenica je da je upravo Savjet bezbjednosti UN ubrzo po usvajanju tzv. Bonskih zaključaka PIK u decembru 1997. godine, kojima je PIK dao tzv. Bonska ovlaštenja visokom predstavniku, koja uključuju i nametanje zakona u BiH, usvojio rezoluciju kojom se Savjet bezbjednosti saglasio sa tim zaključcima, što je drugim riječima značilo da ih je odobrio Savjet bezbjednosti UN.
Iz tih razloga faktički nije realno očekivati da Savjet bezbjednosti UN bilo kada poništi bilo koju odluku visokih predstavnika u BiH, jer bi time protivrječio samom sebi.
Ako Dodik može sebi da dozvoli da 1998. ili 2007. govori i radi jedno, da se dodvorava OHR, kao u slučaju navedenog Ešdaunovog zakona o “državnoj imovini BiH”, a da danas o tome prodaje narodu suprotnu priču, Savjet bezbjednosti UN to sigurno neće učiniti kada je riječ o tom savjetu i bilo kojoj njegovoj rezoluciji, pa i onoj kojom je suprotno Povelji UN odobrio tzv. Bonske zaključke PIK.
Međutim, Savjet bezbjednosti UN neće to učiniti i iz čisto pravnih razloga.
Naime, pokretanje procedure za poništavanje svih nametnutih akata visokih predstavnika je isključivo pravno pitanje, za koje nije nadležan Savjet bezbjednosti UN koji nije sud. Umjesto toga za to je isključivo nadležan Međunarodni sud pravde.
Samo ova sudska institucija UN je nadležna da raspravlja i odluči, odnosno da da pravno mišljenje o navedenom pitanju. Jer sve ono što su radili visoki predstavnici u BiH, pa i Kristijan Šmit, iako nije bio visoki predstavnik, kao i Savjet bezbjednosti koji je svojom rezolucijom odobrio Bonske zaključke, bilo je i ostaće klasično kršenje Povelje UN i njenih principa o suverenosti svake države članice UN i zabrane da se nad takvom državom, a to znači i nad BiH, uspostavi protektorat pod bilo kojim izgovorom. Sve to jasno zabranjuje Povelja UN, u članovima 2. i 78, kao i Ustav BiH u članu 3.3b), i te zabrane su jednako obavezujuće kako za Savjet bezbjednosti UN, tako i za sve druge države, uključujući i države članice PIK, a time i PIK.
Zato su, dakle, Bonski zaključci PIK i svi nametnuti akti visokih predstavnika u BiH klasična povreda navedenih imperativnih opštih pravnih načela iz Povelje UN kao vrhovnog pravnog akta međunarodnog prava. I zato su, u konačnom, svi ti akti, kojima se grubo krše Povelja UN i Ustav BiH, pravno ništavi, što propisuje i član 53. stav 2. Bečke konvencije UN o pravu međunarodnih ugovora, jer je i tom odredbom međunarodnog prava propisano da je ništav svaki akt koji je u trenutku njegovog donošenja suprotan imperativnoj normi opšteg međunarodnog prava, što su i norma Povelje UN o zabrani povrede suvereniteta države članice UN, kao i norme iz iste povelje o zabrani da se nad državom članicom UN uspostavi protektorat u bilo kojoj situaciji i pod bilo kojim izgovorom.
Međutim, zaštitu tog prava bilo koje države članice UN ovlašten je da pruži samo Međunarodni sud pravde.
On to, između ostalog, čini i na zahtjev Generalne skupštine UN, koja od njega zatraži pravno mišljenje o pravnom pitanju da li Povelja UN dozvoljava (a očigledno je iz prethodno rečenog da ne dozvoljava) da se državom članicom UN vlada na način na koji su to činili i čine OHR i PIK.
Istina, i Savjet bezbjednosti UN to može zatražiti od Međunarodnog suda pravde. Međutim, Savjet bezbjednosti to sigurno neće učiniti, jer je i on zajedno sa OHR i PIK učestvovao u uspostavljanju protektorata nad BiH i kršenju njenog suvereniteta, čime je i on kršio Povelju UN i Ustav BiH, kao i Aneks 10 Dejtonskog sporazuma koji takođe ne dozvoljava OHR-u da svoju volju nameće kao zakon u BiH.
A kako bi to dozvolio i Aneks 10 kada to zabranjuju Povelja UN i Ustav BiH.
Blagojević tvrdi da je Deklaracija o zatvaranju OHR skrojena po mjeri Milorada Dodika
Dodik traži da se ponište sve odluke visokih predstavnika
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.