U Mrkonjić Gradu se okupilo nekoliko hiljada ljudi, kako onih starijih, koji su dobro zapamtili tragediju, koja je počela prije tačno 31 godinu.
Lazo Radak (80), penzionisan nastavnik matematike, Mrkonjićanin porijeklom iz Šipova, kaže da je u ljeto i jesen 1995. bio na ratištu sa svojom jedinicom.
– Prvo su kolone izbjeglica iz Krajine došlo u Mrkonjić Grad, a onda su, krajem septembra i moja supruga i djeca i moje komšije morali da bježe i spasavaju živu glavu. A ja im nisam mogao pomoći, bio sam na frontu – priča Lazo.
I njegov nekadašnji učenik Dragan, danas takođe penzioner, sjeća se tih tragičnih dana. Sjeća se i povratka u Mrkonjić Grad u februaru 1996. godine i masovne grobnice iz koje je ekshumirano 181 tijelo ubijenih Srba.
– Došao da odam počast žrtvama, ali i da pozdravim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Nema opštine u Krajini na kojoj nema njegovog potpisa. Svakoj opštini od Drvara i Petrovca do Šipova Srbija je nešto poklonila, pomogla gradnju škola, vrtića, ambulanti. Znam, nije to Vučić dao iz svog džepa, to je nama poklonio narod bratske Srbije, ali ima tu i Vučićeve zasluge – kaže Dragan.
Mrkonjićanka Mara kaže da, kad su izbjeglice iz Knina nagrnule u njen grad, nije ni slutila da će za manje od 2 mjeseca ista sudbine zadesiti i nju i njenu porodicu.
– Bilo je strašno. I ko je imao automobil ili traktor, nije imao goriva, ili ta vozila nije imao ko da vozi, je su odrasli muškarci bili na frontu. Samo nas je Bog spasio – kaže ova penzionerka.
Među okupljenima u Mrkonjić Gradu ima i dosta naroda iz Šipova, Jezera, Banjaluke, Drvara, Prijedora i drugih mjesta, a ima i onih koji su preživjeli Oluju i pogrom iz Kninske krajine, u avgustu 1995. godine.
Među njima je i Savo Štrbac, dugogodišnji predsjednik Dokumentaciono informacionog centra „Veritas“. U avgustu 1995. godine bio je sekretar Vlade tadašnje Republike Srpske Krajine. I izbjeglica. I Vlada i narod i Vojska – svi su bili u izbjeglištvu.
– Došao sam danas ovdje da se zahvalim Mrkonjićanima. Ja sam samo jedan od 100.000 izbjeglica koji su 6. i 7. avgusta, nakon Oluje, izbjegli u Mrkonjić Grad. Nakon što smo prešli Most spasa u Martin Brodu i preživjeli Petrovačku cestu, ovdje smo našli prvo utočište – kaže Savo Štrbac za Srpskainfo.
U Mrkonjić Gradu se narod počeo okupljati već u ranim popodnevnim satima. Mnogi su danas radili skraćeno radno vrijeme, da bi stigli na komemorativni skup. U gradu je skoro nemoguće naći parking. Stigle su i brojne novinarske ekipe iz Republike Srpske i Srbije, te novinari regionalnih agencija i TV mreža.
Tu su i ministre Vlada Republike Srpske i Srbije, narodni poslanici i predstavnici političkih stranaka i iz vlasti i iz opozicije.
Istina ostaje ista, bol ne prestaje protokom vremena
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.