Ona je takođe obezbijedila i medicinsku opremu za ovu ustanovu, gdje je radio njen otac Remzo, poznati gradiški ljekar.
Na ovaj gest Dalilu je davno, na indirektan način, podstakao njen otac. Bio je ugledan ginekolog, humanista, aktivan društveni radnik i promoter šaha.
U njegovu čast se u Gradiški svake godine održava memorijalni šahovski turnir.
Remzo i njegova supruga, a Dalilina mama Azra, profesorica istorije i sociologije koju vole i poštuju mnoge generacije, ljubav prema ljudima i svome gradu prenijeli su na kćerku Dalilu i sina Denisa.
-Moj tata, koji već nekoliko godina nije živ, mama je umrla prije njega, uvijek se borio za napredak zdravstva, ali i Gradiške. Bio je ponosan na Bolnicu i uvijek prepričavao kako se ova ustanova razvijala, naglašavao važnost školovanja i usavršavanja medicinskog osoblja, a posebno nabavku medicinske opreme. To ga je uvek veselilo i ohrabrivalo napisala je Dalila za Srpskainfo, rekavši takođe da se njen otac “često prisjećao procesa nabavke laparoskopa i treninga na tom novom medicinskom instrumentu.
Pričao je o kolor dopleru i kako će to sve biti revulucionarno u dijagonstikovanju teških oboljenja.
-Davno je to bilo, nisam to njegovo ushićenje tada ni sasvim razumjela, ali se sjećam da mu je lice, u takvim prilikama, uvijek bilo vedrije, da je iz njegovih očiju zračila sreća, zadovoljstvo. O Bolnici i napretku naših medinskih ustanova, govorio je sa ponosom – navela je njegova kćerka rekavši da su se u Bolnici brižno starali o njenom ocu.
-Doktori, medicinske sestre, bolničko osoblje učinili te dane i tati, a i mojoj porodici podnošljivim. Njega, pažnja i komunikacija sa mojim tatom u tim teškim danima, bila je profesionalna. To me obavezuje da kažem koju riječ zahvalnosti, da pošaljem poruku u Gradišku iz dalekog Ontarija, vjerujući da će je bar neko čuti, da učinim neki korak, u skladu sa mogućnostima, da pomognem jer je ovo taj trenutak – navodi Dalila, koja je, zajedno sa suprugom Damirom, porijeklom iz Kozarca, otišla u Sjedinjene Američke Države 1993. godine.
Oboje su u Americi magistrirali, a potom se preselili u Kanadu, gdje i sada žive, zajedno sa kćerkom Majom.
Damir ima privatno preduzeće koje se bavi informacionim tehnologijama, a Dalila konsaltingom u oblasti izgradnje kapaciteta višeg i visokog obrazovanja uglavnom u zemljama u razvoju.
-Mislim da bi tatu, da je živ, obradovala vijest da sam doprinijela da bude kupljen jedan respirator više za Bolnicu. A mami bi bilo drago da neko od nas, njenih potomaka, može nekom od njenih đaka, a po njenom pričanju, mnogi Gradiščani bili su njeni učenici, pomoći, učiniti dobro djelo. U ovom slučaju to su ljekari, medicinske sestre i pacijenti – piše Dalila o razlozima koji su je podstakli na human gest.
U gradskoj upravi Gradiška, sa velikim poštovanjem govore o Dalilinoj pomoći. Gradonačelnik Zoran Adžić kaže da je to snažna poruka, ohrabrenje vrijednije od novca.
-Dalila me pozvala iz Kanade i obavijestila o uplati respiratora. Novac je dospio na poseban račun (17.700 KM) ali je u međuvremenu, zbog ogromne potražnje, respirator poskupio za još 14.000 KM. Tu razliku, obezbijedila je gradska uprava i ovaj uređaj će za nekoliko dana biti isporučen – kazao nam je Adžić, ističući istinske vrijednosti porodice Suhonjić i njihov nemjerljiv doprinost gradu na Savi.
Remzo je pomagao da djeca dođu na svijet, radio u porodilištu, a njegova supruga Azra, profesorica, ih je kasnije vaspitavala i obrazovala. Zato njih pamte i vole mnoge generacije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu