Mehmedović se u obrazloženju svoje inicijative poziva na presudu Haškog tribunala u predmetu „Prlić i ostali“ gdje se navodi da je „Heliodrom“, nekadašnji vojni kompleks JNA u južnom dijelu Mostara, bio zatočenički centar za Muslimane, odnosno Bošnjake, od septembra 1992. do aprila 1994. godine.
U inicijativi, koju je Mehmedović podnio Parlamentarnoj skupštini BiH, ističe se da se u zgradi „Heliodroma“, iz budžeta Republike Hrvatske, sufinansira izgradnja muzeja HVO, te da će dio novca biti izdvojen i iz budžeta BiH, odnosno Ministarstva odbrane.
Mehmedović to naziva nastavkom poniženja žrtava uz, kako kaže, „višedecenijsko onemogućavanje postavljanje tabli na mjestima na kojima su 1990- tih bili logori za Bošnjake (u Dretelju, Gabeli, Ljubuškom, Heliodromu, logoru „Vojno“, Koštanoj bolnici u Stocu…).
Poslanik SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Milorad Kojić ističe da su ovakve inicijative „maliciozne i bezobrazne“, ako se uzme u vidu činjenica da Srbima nije dozvoljeno nigdje u Federaciji BiH da postavljaju ploče za stradale srpske žrtve, pa čak ni da obiđu mjesta na kojima su oni stradali, bez policijske pratnje.
Kojić kaže da su ovakve inicijative već uobičajni narativ političara iz Sarajeva, koji smatraju da samo mjesta na kojima su stradali Bošnjaci trebaju biti obilježena dok druga dva naroda nemaju pravo da obilaze i oblilježavaju stratišta na kojima su stradali Srbi ili Hrvati.
– Mehmedović je jedan od prethodnika takvog narativa da su svi zločinci, a da je samo jedan narod žrtva. On vrlo dobro zna da su u proteklom tragičnom sukobu u regionu, kako je to okarakterisano u Dejtonskom mirovnom sporazumu, svi bili stradalnici – kaže Kojić za Srpskainfo.
On ističe da su ovo prazne inicijative koje Mehmedović iz sjednice u sjednicu podnosi i koje ne mogu i neće dobiti podršku.
Kojić ističe da Srbi, na primjer, još uvijek ne mogu otići na mjesto stradanja pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici jer to ne dozvoljavaju vlasti u FBiH, godinama unazad.
– Imali smo situacije gdje se u Zavidovićima postavila mala ploča na mjestu na kojem su na brutalan način Srbi ubijani i odsijecane im glave. Već dan kasnije ta tabla je bila razbijena. S druge strane, kada, na primjer, odemo u Dobrovoljačku ulicu i ostavimo ruže, te ruže se uklone pet minuta nakon našeg odlaska. To je definitivni odnos bošnjačkih političara prema srpskim žrtvama – ističe Kojić.
On kaže da takav odnos sigurno ne može i neće doprinijeti ni na koji način pomirenju među narodima.
Narativ sarajevskih političara, kako dodaje Kojić, da su jedni zločinci, a drugi žrtve, takođe, nikako ne može pozitivno da utiče na odnose.
– Ako hoćemo da gradimo spomen obilježja, onda moramo da gledamo sa strane žrtava, i da imamo u vidu činjenicu da su svi stradali. Treba se dozvoliti da Srbi u FBiH mogu bez ikakvih problema da postave obilježja za svoje stradale građane. Tek kada dođemo u tu fazu možemo da razgovaramo o ovakvim i sličnim stvarima – kategoričan je Kojić.
U ovakvoj situaciji, kako kaže on, gdje se od Srba prave zločinci, a srpske žrtve u potpunosti zanemaruju, nikada neće biti dogovora.
Kojić kaže da je Mehmedović trebao predložiti inicijativu da se u jednoj kasarni postave obilježja i za stradale Srbe, i Hrvate i Bošnjake.
– Možda bi tada mogli razgovarati o tome, a ovako, sve dok imamo ove jednostrane inicijative, od razgovora nema ništa- zaključuje Kojić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu