Naučnici sa univerziteta u Cirihu i američkih saveznih država Mičigen i Utah su proveli istraživanje poštenja građana u raznim zemljama svijeta, čije rezultate prenosi DW.
Tako je u 40 zemalja “izgubljeno” više od 17.000 novčanika i to na raznim mjestima: u bankama, pozorištima, poštama, hotelima, državnim kancelarijama… Čak i u policijskim stanicama.
Nakon toga su posmatrali, šta će se dogoditi s tim novčanicima i hoće li navodna vlasnica ili vlasnik ikad biti kontaktirani.
Sadržaj novčanika je bio uglavnom uvijek isti: U njemu su bile podsjetnice vlasnika gdje se tačno mogla vidjeti adresa i kontakt vlasnika, popis za kupovinu, ključ… Ali nije bilo novca ili sasvim malo – u pravilu je to bilo 11 evra 88 centi u valuti zemlje gdje je novčanik “izgubljen”.
Glavni zaključak istraživanja je kako je više šansi da će vlasnik biti kontaktiran ako je bilo novca u novčaniku, nego kod novčanika bez novca. Tako je bilo u 38 od 40 zemalja i jedina iznimka su Meksiko i Peru. Naravno, to je iznenadilo i (cinične) istraživače koji su očekivali da će upravo novac navesti pronalazača na “zaborav” da vrati nađeno.
– Ono što je tu najzanimljivije jest da to izgleda neka vrsta globalnog načina razmišljanja – smatra Kristian Zind, jedan od istraživača u ovom projektu.
“Jesam li ja lopov?”
U tri zemlje su istraživači otišli i korak dalje: u Poljskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama su u “izgubljenim” novčanicima ostavili i nešto veći iznos novca: preračunato, 83 evra i 14 centi u lokalnoj valuti. Biste li pogodili da su upravo takvi novčanici čak još češće vraćeni vlasnicima nego oni s malo ili bez novca?
Tu su onda i istraživači prekinuli svoju anonimnost i upitali, šta je bio razlog da su tada požurili kontaktirati vlasnika. U sve tri zemlje je odgovor bio isti: Nalaznici su onda imali osjećaj da bi tako ukrali novac od neke nepoznate osobe – koja možda taj novac treba i više nego oni.
Jedini izuzetak se pojavio u ovom istraživanju: U slučajevima kad je novčanik “izgubljen” u policijskoj stanici nalaznici su izuzetno rijetko nazvali vlasnika. Ali ne zato što … (kako ste možda i Vi cinično pomislili), nego zato što su policijski službenici bili uvjereni da će vlasnik sigurno i sam doći po njega.
Izvorno, istraživanje je bilo zamišljeno samo za zemlje Evrope, ali kasnije se otvorila mogućnost nastaviti ga i u drugim regijama svijeta. To je imalo posljedicu i na zaključak istraživanja. Jer, više od polovine zemalja su države Zapada ili Evrope. Isto tako, istraživanje se vodilo samo u gradovima, makar bi bilo zanimljivo utvrditi razliku između nalaznika u urbanim i ruralnim područjima.
Poštenje je vezano za blagostanje
Zind bi svakako želio nastaviti istraživanje, pogotovo u Meksiku i Peruu. Nije mu jasno, zašto je samo tamo novac u novčaniku bio motiv da se novčanik onda ipak ne vrati vlasniku.
– Postoji očito snažna povezanost ‘poštenja’ s prihodima u toj državi – smatra Zind. Barem tako bi se onda moglo objasniti kako je u Švajcarskoj vraćeno čak 76 odsto “izgubljenih” novčanika, a u Kini – samo 14 odsto.
Ali ima i drugih objašnjenja, jer Zind objašnjava kako postoji direktna korelacija između broja poštenih nalaznika – i mjesta te zemlje na međunarodnoj ljestvici korupcije Transparensi Internešenel. Jer poštenje možda počinje na ulici, ali u nekim zemljama je i poštenje svake vrste mnogo rastezljiviji pojam nego u drugim.
Ipak, ljudi uglavnom jesu mnogo pošteniji nego što mi mislimo: “Mislim da težimo biti previše cinični prema ponašanju i motivima drugih ljudi”, smatra Zind.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu