Otvoreni Balkan nastao je iz projekta Mini Šengen, koji su 2019. godine potpisali Republika Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija, a ova inicijativa predviđa slobodno kretanje roba, usluga, ljudi i kapitala radi jačanja regionalne saradnje i ekonomskog rasta.
Zvaničnici svjedoče da su tri zemlje do sada međusobno ukinule veliki broj fitosanitarnih kontrola, da roba manje čeka na granicama i da je povećan obim spoljnotrgovinske razmene.
Srpska “za”, FBiH baš i nije
I dok se Republika Srpska zalaže za pristupanje BiH ovoj inicijativi, što je nedavno ozvaničeno i zaključkom koji je usvojila Narodna skupština RS, stav FBiH je da već postoje protokoli kao što je CEFTA i Berlinski proces, koji mogu doprinijeti ekonomskom povezivanju cijelog regiona.
Iz Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara BiH poručuju da su olakšan i unapređen protok roba, smanjenje necarinskih barijera i čekanja, unapređenje mobilnosti građana, samo neke od prednosti koje bi BiH ostvarila pristupanjem inicijativi Otvoreni Balkan. Ovo znači da bi bila unaprijeđena administrativna i tehnička infrastruktura na ključnim graničnim prelazima, unificirana dokumentacija koja prati protok roba, omogućeno putovanje sa ličnim kartama, evropsko standardizovanje procedura izdavanja radnih dozvola i uzajamno priznavanje profesionalnih kvalifikacija.
Dodaju da bi došlo i do unapređenja konkurentnosti kroz približavanje standardima EU, te ispunjavanja obaveza iz procesa pristupanja EU.
– Potencijal za ubrzanje rasta BDP-a i jačanje ekonomskih veza na Zapadnom Balkanu je osnovna pretpostavka Ekonomskog i investicionog plana za Zapadni Balkan – rekli su iz ovog ministarstva.
Sarajevo s pogrešnom dioptrijom
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović smatra da je svaki oblik dodatne saradnje uvijek dobro došao, pogotovo za BiH koja je u veoma komplikovanoj situaciji po pitanju odlaska radne snage.
– Svaka inicijativa koja za cilj ima olakšavanje kretanja ljudi, rada, transporta, carinjenja, protoka roba i usluga je dobra, pogotovo što ova inicijativa nema nikakve veze sa političkim konotacijama, koje se stalno stavljaju u prvi plan kada se o Otvorenom Balkanu govori u Sarajevu. Očigledno političari u Sarajevu ne vide dobrim očima; kao da imaju pogrešne naočare – kaže Pavlović.
Poručuje i da jedna inicijativa, kao što je CEFTA, ne treba da isključuje drugu.
– Zahvaljujući pokretanju inicijative Otvoreni Balkan, Evropska komisija je prepoznala, na neki način, smanjenje brige o Balkanu od strane evropskih zemalja, pa je brže-bolje na agendu stavila Berlinski proces, koji je obuhvatio veći broj zemalja nego što je Otvoreni Balkan – komentariše sagovornik Srpskainfo.
On pojašnjava da je Berlinski proces više usmjeren ka razvoju željezničke komunikacije između zemalja, koja je i najviše zanemarena, jer je riječ o kapitalnim ulaganjima i skupim projektima za koje države nemaju novca.
– Otvoreni Balkan je praktično jedan segment ekonomske komunikacije i saradnje, a Berlinski proces drugi segment, koji je usmjeren primarno ka infrastrukturnim projektima u željeznici – precizira Pavlović.
Prvo CEFTA, pa ostalo
S druge strane, ekonomski analitičar Igor Gavran smatra da umjesto paralelnih inicijativa sličnog karaktera, BiH treba da se fokusira na ono što je već ranije dogovoreno. Sve što privrednici traže, govori on, brže kontrole na granicama, uklanjanje barijera u trgovini, već je dogovoreno u CEFTA sporazumu, samo što neke članice to ne poštuju.
– Nezavisno da li je riječ o Otvorenom Balkanu ili nekoj drugoj inicijativi, ekonomsko regionalno povezivanje je definitivno interes i BiH, zato i jeste dio Berlinskog procesa. Takođe, sve prednosti Otvorenog Balkana o kojima se govori, ili već postoje ili ih možemo imati u okviru Cefte i zajedničkog regionalnog tržišta Berlinskog procesa ako se članice dogovore, pa nam ne treba novi sporazum – precizira on.
Napominje da je CEFTA međunarodni sporazum zasnovan na međunarodnim standardima koji je prepoznala i Evropska unija, dok Otvoreni Balkan nije. Za tu inicijativu, kaže, i dalje ne postoji formalni dokument sporazuma kojim se definišu prava i obaveze članica. Sve se, dodaje on, svodi na personalni dogovor lidera država članica.
– Postoje i neki neekonomski elementi, koji su potencijalno rizični za BiH. Govori se o ukidanju granica, što lijepo zvuči, međutim to je prije svega političko pitanje. Ako govorimo o slobodnom prelasku granica u vrijeme migrantske krize, znamo ko je u toj mogućoj zajednici najzapadnije, ko je najbliži EU – to je BiH. Uklanjanjem graničnih kontrola značilo bi da svi ilegalni migranti dolaze u BiH – upozorava Igor Gavran.
Na labavim temeljima
Dodatnu pometnju među zemlje regije unijela je nedavna izjava albanskog premijera Edija Rame da je Otvoreni Balkan ispunio svoju misiju.
– Očigledno je Rama imao neki razlog zašto je tako reagovao, ali da je inicijativa zaustavljena – nije. Mislim da je to bila samo epizoda, a ono što BiH gubi jeste da ne možemo dovesti radnike iz Makedonije i Albanije već moramo ići u Tursku ili na daleki Istok – smatra ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Zašto bi BiH vidjela svoju perspektivu u nečemu čemu, u najmanju ruku, nisu više posvećeni ni oni koji su u inicijativi, pita analitičar Igor Gavran.
– Ako je riječ o sporazumu u kojem su svi ravnopravni, koji je dugoročnog karaktera, kako onda može biti ovakvih potresa, da se na osnovu jedne izjave dovodi u pitanje cijeli proces, da se na osnovu razgovora (predsjednika Srbije Aleksandra) Vučića i Rame odlučuje sudbina inicijative, ne konsultujući Sjevernu Makedoniju kao trećeg člana. Da je BiH član, mislim da bi bilo potpuno isto – ističe on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu