Ljudi prije svega imaju pravo da rade prekovremeno, da rade nedjeljom i praznicima, bez toplog obroka i prevoza, bez regresa, a ponegdje bogami i bez plate. Imaju pravo da rade posao za troje, za minimalac, da ih mobinguju, da rade i za vrijeme bolovanja.
Pravo zaposlenih porodilja je da im se plata ne povećava, kao i kolegama u firmi. Oni koji rade na određeno imaju pravo da ostanu bez posla kad im istekne ugovor, čak i ako su tada na bolovanju.
Radnici imaju pravo i na to da im firma ne organizuje redovni sistematski pregled, da im ne uplaćuje zdravstveno i penziono. Nemojte zaboraviti na svoje pravo da radite na crno, da dobijete platu, pa dio novca vratite poslodavcu, da budete prijavljeni na četiri sata, a radite osam.
Kad znamo svoja zagarantovana prava, skoro nevjerovatno zvuči priča jednog radnika iz Modriče. On je tužio privatnu firmu jer su mu nakon povrede na radnom mjestu još uručili i otkaz. Nakon godinu dana, koliko je trebalo preživjeti bez posla, presuđeno je da mu firma mora dati sve neisplaćene plate i vratiti ga na radno mjesto. Ako poslije svega što je prošao želi i dalje da radi u jednom takvom preduzeću.
A kad smo kod spiska, jedan poseban ovih dana očekujemo iz javnog sektora. Tamo neki radnici imaju pravo da ne dolaze na posao, ali da primaju platu. Mogu biti i na Novom Zelandu, ako im je ćeif.
Dio zaposlenih ima pravo da dolazi na posao, ali da nipošto ne radi, da ne smetaju kolegama. Jedino što su i prvi i drugi obavezni jeste da se svake dvije godine, zajedno sa familijom, nacrtaju na izborima i glasaju za partiju koja im je dala državni posao.
Najmanja prava u javnim ustanovama i firmama ima ona grupica ljudi koja zaista zna posao i mora da radi, da bi ovaj sistem koliko-toliko funkcionisao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu