
Bolesni i sami Slobodanka i Radomir plaču za dvojicom sinova: Sudbina im i dalje nemilice prkosi
Kuća u Kućanima. Na obali pod oštrom krivinom posutoj tucanikom, zaklonjena od pogleda. U planini. Stara, tjeskobna, bez kupatila. Bez nasljednika, zrna radosti . Život u njoj surovo skrojio sudbinu.